Roditelje se podrazumijeva da svoju djecu vole najviše na svijetu. Ali, da li to znaju i djeca? Kada kažete: Ti si dobar mamin dječak! Ili :Baš ti je lijep ovaj crtež rekli ste nešto ohrabrujuće, ali nijeste mu rekli da ga volite.Dijete predškolskog uzrasta svijet doživljava kao mjesto haosa utisaka, slika, asocijacija. Nema iskustvo koje imate vi, pa su njegovi doživljaji sopstvenog okruženja, ali i potrebe, emocije, snovi drugačiji od vaših.
Odnosno, djetetu uopšte ne mora biti jasno a kamoli u tolikoj mjeri jasno, kao vama koliko ga, zapravo, volite.
Ono mora imati potvrdu za ono što misli, osjeća i pretpostavlja, sve dok u vašu ljubav ne povjeruje (poveruje iznutra, srcem).
Zašto je to važno? Stalnim pokazivanjem djetetu da ga volite omogućujete mu da raste sigurno u sebe i u svoju porodicu (čak iako porodicu činite samo vas dvoje, dijete i vi). Samo ako, zaista, osjeća da u svojoj porodici ima sigurnost i podršku moći će da bude samopouzdano, samostalno, da iskazuje svoje emocije bez straha, da se ne boji rizika, da bude zdravo duhom, zdravo iznutra.
Postoje istraživanja koja pokazuju da beba već u prvoj godini dana života, na osnovu toga koliko su zadovoljene njene fiziološke, ali i psihološke potrebe, svijet doživljava kao pretežno prijatno ili pretežno neprijatno mjesto. Odnosno, ponašanje svoje mame, (jer se u prvim godinama najviše mame brinu za zadovoljenje ovih potreba), dijete generalizuje na cjelokupno svoje okruženje.
Tako bebe koje su bile ne samo hranjene i povijane, već i one koje su bile mažene, ljuljuškane, kojima se pjevalo, tepalo, pričalo ne samo što svijet doživljavaju kao prijatno mjesto, već izrastaju u djecu koja ranije progovore, optimističnija su, sigurnija u sebe, lakše razvijaju drugarske odnose sa vršnjacima
Takođe, danas znamo da u porodicama sa više djece, često su najuspješnija, pa čak imaju i veći koeficijent inteligencije prvorođena djeca. Bez obzira na to što roditelji toga nijesu svjesni, od svakog sljedećeg djeteta očekuju ili da ispravi greške prvog ili da ponovi uspjehe prvog.
Čak i rečenica: Svako svoje dijete gajili smo potpuno isto, a oni su sasvim različiti, nije sasvim tačna. Drugačiji je odnos koji to najmlađe dijete ima u porodici u odnosu na stariju djecu duži je vaš roditeljski staž, iskustvo koje imate kada vaspitavate drugo, treće od onog prvog. Često su drugačije i objektivne prilike, jer i promjena posla, gubitak prijatelja, bolest takođe, utiču na to kakav ćete vi biti roditelj.
Koliko ljubavi je dovoljno? Nema pravila. Ako djetetu budete rijetko govorili ili pokazivali da ga volite to njemu, možda, neće biti dovoljno. Govorite onoliko dugo i uporno koliko je baš vašem detetu potrebno da vam povjeruje.
Vaša ljubav ne bi trebalo da zavisi od toga da li je ono danas dobilo peticu u školi ili nije, da li je u vrtiću pojelo cijeli ručak ili nije. Nemojte uslovljavati dječje ponašanje svojim izjavama ljubavi.
Na prvi pogled, razlika između: Ti si tako pametan i Volim te, nije velika. Obje rečenice su poželjne, ohrabrujuće, važne. Ipak, tek kad kažete: Volim te rekli ste ljubav. Podrazumijeva se da je ljubav i traženje i korišćenje prilike da se bude zajedno, osjećanje radosti u zajedničkim trenucima, razgovor i razmjena doživljaja, uvažavanje i djetetovih i svojih potreba odnosno, da se ona ne samo govori već i pokazuje.
ZAPOVIJESTI RODITELJIMA
- Nemojte razmaziti svoje dijete kupujući mu sve što poželi.
- Nemojte se plašiti da budete strogi.
- Nemojte pokazivati da ste jači.
- Nemojte biti nedosljedni.
- Nemojte obećavati ako nećete održati obećanje.
- Nemojte nasjedati na dječije provokacije kada vam nešto radi u inat
- Nemojte da se nervirate kada kaže da vas mrzi. Ono je samo zbog nečega ljuto na vas.
- Nemojte da se dijete osjeća manjim nego što jeste.
- Nemojte umjesto njega da radite stvari koje može da uradi samo.
- Nemojte svu pažnju posvetiti njegovim ružnim navikama.
- Nemojte svoje dijete da ispravljate pred drugima. Na greške ukazujte nasamo.
- Nemojte da dijete misli da su njegove greške veliki grijesi
- Nemojte stalno da prigovarate. Djeca ne prihvataju zvocanje.
- Nemojte plašiti dijete kaznama. Počeće da laže.
- Nemojte ga štititi od posljedica. Mora da uči na iskustvu.
- Ne obraćajte previše pažnje kada je lakše bolesno.
- Nemojte odbijati odgovore na normalna pitanja,jer bi odgovore moglo da potraži na drugom mjestu.
- Nemojte zaboraviti da ne mogu da odrastu bez mnogo razumijevanja i podrške.
Upamtite: više se uči iz primjera nego od kritike.
No comments:
Post a Comment