Kako da se naviknu na naočare

(Blic)
Kako da se naviknu na naočare
Ako vaš mališan mora da nosi naočare, prilično je teško da ga nagovorite ga da ih redovno koristi. Nošenje naočara mora postati deo svakodnevne rutine, kao pranje zubi i oblačenje, objasnite mu.

Iz „Children’s Physician Networka“ nude predloge koji bi mogli da vam olakšaju uveravanje:

- Neka dete samo izabere okvir, a vi svakako recite da mu dobro pristaju.
- Na početku može da ih nosi i samo kratko, dok se ne navikne.
- Podstičite ga da nosi naočare posebno dok radi nešto u čemu uživa, na primer dok gleda crtani film ili lista omiljenu slikovnicu.
- Ne gnjavite ga zato što ne nosi naočare, već hvalite kad god ih stavi na nos.
- Nošenje naočara mora da postane deo svakodnevne rutine, kao pranje zuba i oblačenje, objasnite mu to.
- Spomenite sportiste, glumce, pevače ili članove porodice koji nose naočare.

Novost iz medicine: Porođaj koji manje boli od epidurala

(Blic)
Novost iz medicine: Porođaj koji manje boli od epidurala
Epiduralna anestezija dobila je još bezbolniju verziju. Novost je da se način regulisanja anestetika određuje prema svakoj porodilji zavisno od intenziteta njenog bola, poručuju singapurski lekari.

U porodilištu singapurske Bolnice za žene i decu (KKH) nedavno su uveli primenu epiduralne anestezije na nov način. Epiduralna anestezija postepeno je ubrizgavanje lokalnog anestetika porodilji kroz plastičnu cevčicu u prostor oko tvrde ovojnice leđne moždine, a svrha je da se umrtvi donji deo tela kod trudnica.

Novost koja se primenjuje u porodilištu bolnice KKH je da žene same kontrolišu količinu i intervale anestezije. Nova metoda epiduralne anestezije, tvrde lekari, bolja je jer neke žene kod kojih se primeni klasični oblik ponekad ipak mogu da osete snažne bolove.
Tokom klasične metode ženama se najpre daje injekcija s anestetikom, a zatim se u leđnu moždinu uvede cevčica koja povremeno, u tačno određenim intervalima pušta određenu dozu leka koji bi trebalo da smanji bolove. Problem je, tvrde lekari iz bolnice KKH, u tome što pacijentkinje, od trenutka kada se otpusti određena količina leka za ublažavanje bolova, treba da čekaju 10 minuta da ona deluje.
„Kad trpite jak bol, deset minuta je čitava večnost“, tvrdi profesor Aleks Sija, direktor Odseka za anesteziologiju u singapurskoj bolnici koji je osmislio prototip sprave zahvaljujući kojoj može da se nadgleda koliko je često trudnica pritisnula dugme kako bi pojačala dozu anestetika, a ta se doza prilagođava potrebama, prenosi agencija.
Prototip nove naprave koju je osmislio prof. Sija povezan je s pumpicom. Inženjeri firme „Nanyang Polytechic“ uspešno su napravili novu spravu koju su u istoj bolnici uspešno primenili i drugi lekari. Planira se postavljanje novih sprava u svim prostorijama za porođaje.

Istine i zablude o dojenju i odmoru na moru

Saveti koje bi trebalo da zna mlada mama pre odlaska na letovanje

Leto sa sobom nosi mnoge promene u načinu života. Možda se niste još kupali u moru otkad ste rodili ili niste još koristili kreme za sunčanje... Kako sve to utiče na dojenje?

Dojenje je prirodno i jednostavno. I leti. Nekoliko odgovora na uobičajena pitanja, poneka proba i vi i vaša beba bićete majstori dojenja i u letnjem okruženju.

Kupanje u moru
Ako se brinete da ćete smanjiti proizvodnju mleka zbog hladnoće mora, možete odmah da prestanete sa brigom. Proizvodnja mleka je uslovljena količinom koju vaša beba pojede, a ne spoljašnjim temperaturama. Nema nijednog sastojka u moru koji bi loše uticao na dojenje. Ako se kupate u čistom moru, nekim bebama će se možda čak i svideti slankasti ukus kad prihvate dojku. Ako im se ne sviđa, možete nakon plivanja da isperete bradavice običnom vodom.
Presvlačenje grudnjaka
Nakon kupanja obavezno promenite gornji deo kupaćeg, jer mokar sintetički grudnjak zadržava vlagu oko bradavice što pogoduje razvoju mlečca (sora). Ova gljivična infekcije može da se prenese i dublje u dojku i na bebina usta.

Dodatna tečnost
Bebama mlađim od šest meseci ne treba ništa osim majčinog mleka. Majčino mleko je na početku podoja vodenasto i može potpuno da utaži bebinu žeđ. Prema kraju podoja, mleko se menja u gušće i hranljivije, pa to mleko utažuje bebinu glad. Važno je pri tome da majka pije dovoljno tečnosti. Za starije bebe, koje uz dojenje jedu i kašice, potrebna je dodatna tečnost. (nije tacno, dovoljno je da se bebi nudi dojka cesto i obavezno posle obroka cvrste hrane)

Češće dojenje tokom leta
Bebe ne traže dojku samo kad su gladne. Leti je obično - vruće. Svi smo žedniji nego inače pa tako i bebe. Sem toga, bebe ne traže dojku samo kad su gladne i žedne nego i za utehu. Leto je doba kad se događaju razne promene, kad menjamo podneblje. U svom tom neredu koji mi odrasli bebi priuštimo, dok putujemo, idemo na plažu… dojka je jedino nepromenljivo i najsigurnije utočište u bebinom svetu. Kad je beba nervozna, najlakše ju je smiriti dojenjem. Zato nemojte da mislite da češće dojenje i kraći podoji vaše bebe nastaju zbog nekog problema. Slobodno dojite bebu kad god traži. Ona najbolje zna koju potrebu dojenjem može da zadovolji: glad, žeđ ili utehu. (Evo ovde je bas objasnjeno pravilno)

Intenzivno plivanje
Plivanje je savršena vežba kojom možete da sagorite mnoge kalorije, poboljšate cirkulaciju, smanjite stres… uživajte u plivanju! Ako primetite da možda previše gubite na težini usled intenzivnog svakodnevnog plivanja, a što nije dobro kod dojenja, pojačajte obroke, ali ne smanjujte plivanje. Uopšteno za vežbanje važi pravilo da bebu dojite pre vežbanja. Mleko nakon vežbanja može biti malo slankasto što se bebi možda neće svideti iako nije ni najmanje štetno za nju. (Prema istrazivanjima potrebno je imati bas jaku upalu misica da bi mlecna kiselina iz upaljenih misica presla iz misica u mleko i time uticala na njegov ukus. I pored toga mleko je i dalje dobro za vasu bebu jedino sto mu je ukus kao sto je vec receno blago slankasto) I vama će biti prijatnije ako dojite pre vežbanja jer će vam dojke biti mekše i lakše.

Kupanje u bazenu
U bazenu ima hlora u vrlo malim količinama. Ako vam se ne sviđa pomisao da će beba dojiti s dojke na kojoj ima hlorisane vode, isperite dojku s običnom vodom. To je dobro i zbog toga što hlor isušuje kožu. Ako su vam bradavice previše isušene od hlora, mažite ih lanolinskom kremom.

Ronjenje
Ako želite da ronite s bocama, možete, uz uslov da pijete dovoljno tečnosti. Dehidracija je jedan od glavnih faktora kod dekompresije. Nakon ronjenja se u mleko izluči mala količina kiseonika ali zbog toga se nije potrebno zabrinjavati.

Dojenje na plaži
Dojenje je prirodno i nema nikakvih razloga da vam bude neprijatno da dojite na plaži. Ako vam je smeštaj daleko od plaže, čemu otežavati bebi i sebi boravak na moru stalnim odlascima u kuću zbog dojenja? Naša preporuka je da dojite na plaži! Mnogim odraslima i doslovno svoj deci je lepo da vide majku koja doji dete. A za one ostale, niste vi ta koja treba da brine o njihovim predrasudama. Ono o čemu treba da brinete je dobrobit vašeg deteta a njen nepobitni deo je udovoljavanje bebine potrebe za vašim mlekom. Ako želite da budete diskretni, velika pamučna marama koju koristite kao pareo pružiće vam dovoljnu zaštitu.

Kreme za sunčanje
Sunčanje nema nikakvih štetnih dejstava na dojenje. Kod sunčanja treba uopšteno biti oprezan, kako za dojke tako i za sve ostale delove tela. Posebno bi trebalo da pripazite da bradavice i areola ne izgore na suncu jer je koža na tim predelima jako nežna pa bi u tom slučaju dojenje bilo bolno. Kreme za sunčanje ili samotamnjenje se slabo apsorbuju u krvotok pa tako i u mleko. Zato od njih nema opasnosti za dojenje. Ali kod nanošenja krema trebalo bi da izbegavate područje oko bradavice da beba ne bi pojela nešto kreme u dojenju ili da isperete to područje. Ne uzimajte beta karotena kao sredstva za pospešivanje tamnjenja.

Pametno pakovanje

Razmislite o ovome:

Većina sitnica koje nosite na put možda zaista i nije potrebna. Puna torba punjača, kozmetike i odeće kvari putovanje i stvara nepotreban stres

Odluka o tome šta poneti na putovanje različita je od osobe do osobe, ali svakako dobro razmislite za šta već unapred znate da vam neće zatrebati...

U hotelu ćete ionako dobiti šampon i sapun, ali ako baš morate da ponesete liniju koju koristite, odaberite šampon i regenerator u jednom. Cela artiljerija šminke neće vam biti potrebna. Dovoljno je poneti maskaru, kremu i sjaj za usta

Mobilni telefon, fotoaparat, „i-pod“ ili kamera podrazumevaju i celi niz baterija, adaptera i punjača. Razmislite dobro da li vam baš sve te stvari trebaju

Ako strahujete da će se neki od kozmetičkih proizvoda u koferu ili torbi otvoriti i proliti po odeći, stavite ih u plastičnu kesicu i strogo odvojite od oštrih predmeta

Nakit, dokumenta i vredne stvari spremite u ručni prtljag. Koferi se, iako u malom broju slučajeva, mogu izgubiti u transportu putujete li avionom

Putujete li na nedelju dana, ne nosite više od sedam kombinacija. Odeća i obuća neutralnih boja dobro se kombinuju i sasvim smo sigurni da vam je dovoljan par cipela na štiklu, par patika i par papuča

Trudnica na plazi


Tropske temperature svima teško padaju, a trudnice kojima je i inače vruće, bez obzira ne vreme, nervoznije su, sporije se kreću, otiču im stopala i znoje se - za dvoje. Razlog za to je što je temperatura žene koja je u blagoslovenom stanju nešto viša nego kod drugih ljudi, pre svega zbog delovanja hormona progesterona, a uticaja ima i povećana težina.

I pored toga što im drugo stanje zaista čini život znatno drugačijim, ginekolog Slobodanka Petković iz ordinacije "Pasterova“ kaže da trudnoća nije bolest i da za buduće mame važe slična pravila kao i za sve ostale.

"One moraju biti nešto pažljivije od ostalih zdravih i aktivnih osoba i da se ponašaju, recimo, kao stariji ljudi na visokim temperaturama. Mogu da rade sve što im prija, pa čak i da se sunčaju i kupaju, osim ako voda nije prljava" kaže doktorka za "Glas javnosti".

U trudnoći treba izbegavati odlazak u solarijum i upotrebu sredstava za samopotamnjivanje, jer još nema dovoljno saznanja kako oni utiču na majku i nerođeno dete.

Zbog izlaganja suncu i delovanja hormona, često se na koži trudnice pojavljuju pigmentacijske promene, najčešće na čelu i nosu. Mrlje se najčešće izgube posle porođaja, a dešava se i da se ne povuku.

Plivanje se često preporučuje trudnicama kao odlična letnja rekreacija, jer pored preko potrebnog rashlađivanja, rasterećuje kukove i zglobove.

Stavove nekih lekara da vrućina može ostaviti veoma loše posledice na razvoj bebe dok je još u stomaku i da može uticati na neurološki razvoj ploda, doktorka Petković jasno odbacuje.

"Beba je veoma dobro zaštićena u stomaku i na nju ne može uticati vrućina kojoj je majka izložena, osim ako se ona ne onesvesti i padne, što bi moglo da ostavi posledice na bebu. Sve drugo je netačno", tvrdi doktorka.

Prekomerno izlaganje suncu kod trudnica, kao uostalom i kod svih ostalih, može da dovede do sunčanice i toplotnog udara. Često se javljaju i toplotni grčevi. Zato je veoma važno unositi mnogo tečnosti i minerala, kako bi se smanjila mogućnost od dehidracije i podizanja telesne temperature, ali je neophodno i da kožu mažu kremama sa što višim zaštitnim faktorom.

Buduće mame mogu sebi da olakšaju letnje dane tako što će koristiti komotnu garderobu od prirodnih materijala "koji dišu“, a iz ormara izbaciti elastične majice i pantalone, jer one po pravilu imaju likru i druge veštačke tkanine. Naravno, preporučuje se odeća svetlih i pastelnih tonova.

Jedan od problema koji redovno "ide“ uz trudnoću, posebno u vreme žega, jeste i oticanje nogu i ruku. To može da se ublaži polusatnim ležanjem sa blago podignutim nogama. Ukoliko je moguće, i tokom noći bi bilo dobro pod nogama držati urolani peškir. U vreme vrućina buduće mame bi trebalo da nose pola ili ceo broj veću obuću, a prstenje, ukoliko im otiču i ruke, trebalo bi da skinu do porođaja.

(MONDO)

Majka - zongliranje flasicom i laptopom




Ustaje rano, sprema dete, pa sebe. Trči u obdanište. Zatim, trk na posao, gde valja pokazati i pamet i entuzijazam i inventivnost i spremnost za timski rad... Na kraju radnog dana izlazi, ostaljajući za sobom sve trzavice i neprijatne situacije. Opet brzo do obdaništa. Sa detetom kući, gde kuvanje ručka i pranje sudova treba da uklopi sa igrom sa detetom, kafom sa prijateljicama, odlaskom sa mužem u bioskop... Nekako uvek manjka vremena za knjigu, feniranje, odlazak kod kozmetičara.

Prosečnog roditelja, mamu posebno, Dragana Soćanin, predsednica Udruženja "Roditelj" i mama trogodišnjeg Jovana, predstavlja kao veštog žonglera u cirkusu, koji žonglira po ceo dan potrebama i obavezama - dete, vrtić, škola, posao, briga oko kuće, hrane, kupovine... Tako je u porodicama sa oba roditelja, a kako li je tek samohranim roditeljima, nezaposlenima, majkama koje su dobile otkaz u trudnoći, pita se ona.

"Majčinstvo predstavlja veliki izazov, i za zaposlene i za nezaposlene mame. Strašno je uvredljivo kada se kaže da nezaposlena majka 'ne radi ništa, odnosno 'sedi u kući'. U nekim drugim evropskim državama majka troje i više dece nije formalno zaposlena, ali dobija i platu i radni staž, jer je pred njom veliki posao", kaže Dragana.

Nedavno je organizacija Save the children objavila istraživanje rađeno u 146 zemalja, u kome ispituje gde je to najlakše, a gde najteže biti majka. Samo Srbije, Crne Gore i BiH nema na listi, jer istraživači nisu uspeli da dobiju potrebne podatke iz ovih zemalja. Prvak sveta, po uslovima za materinstvo, je Švedska, a na dnu liste je Niger. Od bivših SFRJ republika najbolje je plasirana Slovenija, koja uopšte ne zaostaje za Velikom Britanijom ili Švajcarskom. Hrvatska je na 35. mestu.

A da li je mamama u Srbiji danas lakše ili teže nego u nekim drugim vremenima? Starije mame, sada već bake, reći će kako su se u njihovo vreme pelene iskuvavale, deci pravilo slatko od šljiva, nije bilo veštačkog mleka za bebe, kašica koje su spremne za minut... Ali, nije se ni radilo do 17 sati i duže, nije se ostajalo bez posla tako lako...

"Majka zakonski mora da se vrati na posao kada dete ima 11 meseci, a jaslice ga primaju tek kada napuni godinu", kaže predsednica "Roditelja".

Roditelji moraju da kalkulišu sami, odmere sate provedene zarađujući za dete i vreme koje provode sa njim. Majci je, svakako teže, na njenim leđima je vaspitanje deteta, a neretko i celo domaćinstvo. Ona mora da gradi svoj odnos sa detetom, njegov odnos prema ostatku sveta, društvu, okruženju... Mora da bude prisutna dok raste. Nemoguće je da žena ima savršenu karijeru i bude idealna majka. Jedno uvek strada. Jer, ako hoće zdravo i srećno dete, mama mora naporno da radi na tome.

"Važnije je kako provodite vreme sa decom nego koliko ga provodite. Ima domaćica koje su stalno zauzete, kao i da nisu tu, sa detetom. A dva ili tri sata u pravoj aktivnosti sa detetom bolja su, nego da ste celog dana kod kuće, a da ga ne primećujete. Zato mamama vikendi ne treba da prolaze u kuvanju i spremanju, nego sa porodicom, kod kuće ili napolju", kaže psiholog Lukrecija Vranješević.

Najbolja mama je ona koja je zadovoljna sobom i svojim životom. To je žena koja vodi računa o sebi, ispuni neke svoje potrebe, koja je nasmejana i zadovoljna, nije mrzovoljna, besna i napeta. Ona deci može najviše da pruži.

Kada uđu u kuću, roditelji treba da svu nervozu ostave ispred vrata. Ili, ako su jako ljuti, da to ispričaju detetu, koliko god da je malo, jer će ono onda znati da nije krivo za maminu ili tatinu nervozu, koju intuitivno uvek oseća.

Mama je ta koja drži nož za oštricu, kaže poslovica. Ali, ne sme da se poseče.

(MONDO)

Svaka cetvrta zena porodi se carskim rezom



Carski rez je ušao u modu i u porodilištima Srbije. Nekada se porođaj hirurškim putem završavao samo u izuzetnim situacijama, ukoliko bi bio ugrožen život porodilje ili novorođenčeta, a danas je ovo metoda koju žene vrlo često biraju same, uverene da je to sigurniji i bezbolniji način da rode zdravo dete, piše "Politika".

Od 19.606 porođaja (koliko je u Srbiji obavljeno od jula do decembra 2007. godine, po poslednjim statističkim podacima iznetim na Četvrtoj nacionalnoj konferenciji o unapređenju zdravstvene zaštite), 22,8 odsto završeno je carskim rezom. Primera radi, Svetska zdravstvena organizacija smatra da takvih porođaja u ukupnom broju ne bi trebalo da bude više od 15 odsto.

U nekim razvijenim zemljama, carski rez je u potpunosti pitanje izbora žene. Kod nas, nije tajna, žena koja to naumi uspeće da nađe doktora s kojim će se dogovoriti da se za hiljadu ili malo više evra porođaj završi carskim rezom. Akušeri kažu da, takoreći po nepisanom pravilu, upravo kod žena koje od početka trudnoće insistiraju na carskom rezu na kraju se stvarno i pojave opravdane indikacije, odnosno razlozi da se uradi ova intervencija.

Danas žene u sve poznijoj dobi rađaju prvo dete, pa je i to mogući medicinski razlog. Takođe je to slučaj i kad je reč o deci začetoj veštačkom oplodnjom ili o visokorizičnim trudnoćama. Međutim, ne treba zanemariti i uticaj medija. Ne prođe ni nedelja da neka od estradnih pevačkih ili glumačkih zvezdi na svet ne donese zdravu i lepu bebu, naravno, carskim rezom. Ružičaste bebe i nasmejane starlete deluju ubedljivije od uveravanja lekara da je prirodni, spontani porođaj ipak najzdraviji za ženu.

U Ginekološko-akušerskoj klinici Kliničkog centra Srbije broj porođaja završenih carskih rezom je veći od proseka i iznosi – 35,7 odsto. Dakle, svaku treću ženu ovde porode carskim rezom. U GAK "Narodni front" procenat porođaja koji su završeni carskim rezom iznosi 25,6, a u KBC "Zemun" samo 6,5.

"Sadašnji prosek od 22 odsto obavljenih carskih rezova u ukupnom broju porođaja je korektan i nije prevelik, naročito za velike, referentne ustanove u Beogradu i Novom Sadu, jer tu iz unutrašnjosti šalju najkomplikovanije i rizične trudnoće – trudnice s visokim pritiskom, sa zastojem u razvoju ploda... Pre desetak godina taj procenat je bio manji – 15 do 18, ali treba imati u vidu i da smo mi mala zemlja, s malim brojem porođaja, pa je opravdano preduzeti sve kako bi smrtnost novorođenčadi bila što manja", kaže za "Politiku" dr Aleksandar Jurišić, ginekolog iz GAK "Narodni front" i načelnik Odeljenja za preoperativnu ginekologiju.

Dr Jurišić, međutim, naglašava kako mnoge žene nisu svesne da je carski rez izuzetno ozbiljna operacija, koja može da bude praćena brojnim komplikacijama – od ozbiljnih krvarenja do dugotrajnih infekcija. Lekari po zakonu statistike i velikih brojeva, jednom u dva meseca, dakle pet, šest puta godišnje, budu svedoci i najtežih komplikacija kada posle carskog reza porodiljama mora da bude izvađena cela materica. Recimo, zato što nije bilo drugog načina da se teška infekcija pobedi i zaustavi njeno širenje u stomaku. Naravno, oporavak posle ove intervencije je duži i naporniji nego posle prirodnog, spontanog porođaja.

Nema potrebe da ijedna žena unapred insistira na carskom rezu i plaća za ovu intervenciju, smatra dr Jurišić, jer je to pre svega pitanje dobre procene lekara, odnosno odmeravanja onoga što je najbolje za dva bića – i za majku i za novorođenče. Sa ženama koje se odlučuju za prvi porođaj u sve kasnijim godinama, ili kod rizičnih trudnoća gde su žene primorane da preleže i po osam meseci u krevetu, ili u slučaju kad se težina bebe procenjuje na pet i više kilograma, iskusni akušeri će, ako postoji rizik po novorođenče, uvek odlučiti da porođaj završe operativno, odnosno brzo, objašnjava dr Jurišić.

Dr Paja Momčilov iz Ginekološko-akušerske klinike KCS u Višegradskoj koji sebe naziva klasičnim akušerom, smatra da je procenat porođaja koji se završavaju carskim rezom ipak neopravdano visok.

"Svetska zdravstvena organizacija smatra da broj porođaja završenih carskim rezom ne sme preći 15 odsto. To je idealan procenat, jer sa većim, tvrdi se u izveštajima SZO, ne dobijate ni zdraviju decu, ni manju smrtnost na porođaju. Međutim, sa 22 procenta porođaja završenih carskim rezom mi sledimo svetski trend povećanja korišćenja ove procedure. I u svetu se vodi velika rasprava da li ovu proceduru treba odobravati samo na zahtev porodilje. S druge strane, žene su često nedovoljno obaveštene, pa pogrešno misle da je ovaj način porođaja bezbedniji. Ova intervencija, u stvari, predstavlja rizičnija način završavanja porođaja. Međutim, i u svetu, kao i kod nas, zbog sve češćih sudskih procesa i optužbi za lekarski nehat u slučajevima koji se tragično završe, doktori koji žele da izbegnu loš ishod, sudsko gonjenje i eventualna velika obeštećenja koja bi klinika morala da plati, lakše se odlučuju za carski rez", kaže za "Politiku" dr Momčilov.

(MONDO)

Beba ne želi da nosi odeću

(Blic)

Većina roditelja koji prvi put dobiju dete dožive šok kada oko četrnaestog meseca njihova beba odluči da neće da nosi odeću. Prvo što morate da znate jeste da to nije ništa neuobičajeno, već je to deo detetovog odrastanja. Sigurno može biti vrlo neprijatno kad ste u javnosti ili pred gostima, a vaša se beba odluči da se skroz skine. Može biti neprijatno i vama i gostima. Ali nemojte se previše uzbuđivati i insistirati na tome da beba nosi svoju odeću celo vreme.



Postavite granice
Dobro bi bilo da postavite granice kada ćete bebi dozvoliti da skine odeću, a kada nećete. Sada učite bebu vrlo bitnu društvenu normu i bitno je da budete čvrsti.
Jednom kada ste utvrdili čvrste granice provodite ta pravila. Možda će vam doći da viknete na bebu, umesto toga svaki puta kada dete prekrši pravilo i počne da se svlači, ponovno ga obucite. Bebe nisu glupe i uskoro će shvatiti poruku. Nemojte zaboraviti da su bebe odlični manipulatori!

Pažljivo razmislite

Pažljivo razmislite kada ćete dozvoliti bebi da skine svu odeću sa sebe. Zdrav razum vam govori da je to najbolje učiniti kada je mala verovatnoća da će neko doći da vas poseti. Bebe ne osećaju stid zbog toga što su gole, ali nekim vašim gostima bi moglo da bude neprijatno sa golom bebom koja trčkara oko njih. Budući da će se dete osećati manje sputano bez odeće, biće malo aktivnije i zato postoji veća verovatnoća da se udari na neko od izloženijih mesta.

Neka samo bira odeću

Kad je dete dovoljno bilo golo, dobar način da ga navedete da se obuče jeste da mu dozvolite da samo izabere odeću koju će obući i to tako da mu pokažete malu kolekciju odgovarajuće odeće. Većina beba obožava ovakvu igru i dogoročno se više interesuje za odeću, pa mu može čak i pomoći da pre prođe period golotinje.

Dosadno im je na letovanju

(Blic)

Imate vaših 15 dana dragocenog odmora, poveli ste decu na najlepše mesto na svetu, ali njima je dosadno. Sa ovom poražavajućom rečenicom uglavnom će se sresti roditelji čija su deca starija od šest, a mlađa od deset godina.

Kako da izađete na kraj sa ovim i još nekim problemima? Evo nekoliko saveta:

Previše je nemiran
Ne možete više da ga „pratite“, stalno morate da ga dozivate i tražite po plaži
Zbog čega se to dešava: Ako je vaše dete i inače hiperaktivno, sigurno se neće promeniti na odmoru. Prisetite se, da li možda vi, u toku godine, govorite o odmoru kao o „totalnom otkačenju“?
Kako rešiti problem: U ovom uzrastu dete mora imati prostor za svoju malu autonomiju. Ali, sa preciznim pravilima. Odmah mu objasnite šta je dozvoljeno, a šta ne. Na primer, da vam uvek mora biti u vidokrugu, a ako želi da ide negde, uvek mora da dođe i da vas pita da li sme. Ne zaboravite, i vi morate da se izboriste sa svojom napetošću. To što želite da non-stop sve imate pod kontrolom, da stalno proveravate da li ima šešir, majicu, da li je namazao kremu na nos, to je vaš problem, ne i njegov.

Dosađuje se
Dok se svi ostali zabavljaju, njemu je dosadno.
Zbog čega se to dešava: Ako je vaše dete stidljivo, u novoj sredini biće zbunjeno i povući će se u sebe.
Kako rešiti problem: Nemojte ga prisiljavati, pružite mu podršku, nemojte praviti veliki problem oko toga. Ali, nemojte mu vi zamenjivati društvo. Recite mu da ćete se igrati s njim sat vremena a da onda on sam pronađe sebi zabavu.

Kad se dete mnogo ulenji
Nešto mu se ne pliva, ne igra mu se odbojka...
Zašto se to dešava: Mnoga deca pohađaju razne kurseve i sportske aktivnosti tokom čitave godine. Na letovanju, jednostavno imaju potrebu da se odmore od svega. Ponekad se, iza odbijanja neke sportske aktivnosti, možda krije strah od takmičenja, a ne lenjost.
Kako rešiti problem: Ako dete samo izrazi želju da se bavi nečim - OK, ali ne treba vi da ga ubeđujete po svaku cenu da, recimo, upiše engleski. Kad je reč o zadacima, odaberite s njim pravi momenat za njih. Pitajte kada više voli da ih uradi? Da li da odvoji jedno popodne u toku nedelje, ili svaki dan po pola sata. U tom trenutku postižete obavezujući dogovor.

Mama, hoću na dijetu!

Da devojčice ne upadnu u zamku mršavljenja
(Blic)

Vodite računa da ne preskaču obroke

Mnoge devojčice teško podnose svoje obline. Posebno danas, kada je mršava osoba sinonim za lepotu. Ukoliko im u pubertetu ne pružite prave savete i ne pomognete da se na pravi način izbore sa pogrešnim slikama koje nameće savremeni život, vaša devojčica može da izraste u veoma nesigurnu ženu.

Kako da je umirite i sprečite da započne dijetu koja može da ima katastrofalne posledice po njeno fizičko i psihičko zdravlje?

Menjanje slike o sebi
Mnoge devojčice u pubertetu za kratko vreme dobiju nekoliko kilograma, što ih učvršćuje u uverenju da su debele, iako su istovremeno porasle nekoliko centimetara i dobile ženske obline. „Postoje dva perioda u životu kad se povećava količina sala u organizmu: odmah po rođenju i u pubertetu“, objašnjava francuski nutricionista i psihoanalitičar Minik Lore, koja se spacijelizovala za probleme adolescenata.
Ali dok bucmasta beba izgleda simpatično, adolescentkinje obično pate zbog toga što su se zaoblile. „Zato je veoma važno da prihvate svoj novi izgled i preispitaju sliku koju imaju o sebi.“ To će biti utoliko teže što se u tom periodu devojčice često identifikuju sa svojim omiljenim zvezdama.

Prihvatanje sopstvenog tela
Nije samo važno da se pravilno hrani, već i da se bavi fizičkom aktivnošću - ne samo zato da bi potrošila višak kalorija već i da bi bolje upoznala i lakše prihvatila svoje telo. „U adolescenciji devojčice često pate zbog svog tela i to može da ukaže na neki ozbiljan psihički problem koji treba hitno rešiti“, kaže Monik Lore. Možda je posredi strah od seksualnosti ili nerazrešen Elektrin kompleks. Adolescentkinja se goji zato da bi se zaštitila od okoline. Konsultujte i nutricionistu i psihologa da bi vaši napori da joj pomognete brže urodili plodom.

Pregled kod nutricioniste
Čak i ako mislite da joj uopšte nije potrebna dijeta, ako traži da je odvedete kod stručnjaka za ishranu, učinite to. „Svaki zahtev treba uvažiti. Uostalom, lekar će joj ukazati na razliku između stvarne i umišljene potrebe da smrša“, kaže Loreova. „U tom uzrastu deca lakše prihvataju mišljenje stručnjaka nego roditelja.“

Menjanje navika
Pre nego što počne da drži dijetu, mora da promeni loše navike, a to ponekad traje duže nego što se misli. Treba da izbaci iz ishrane „brzu hranu“ i zaslađena gazirana pića. U periodu kad se organizam ubrzano razvija, uravnotežena ishrana je dovoljna da se istope suvišni kilogrami. Ako je dete sklono kompulsivnom ponašanju, pazite da se jedna zavisnost ne pretvori u drugu: mršaviti znači kontrolisati svoje telo, a ta moć je ponekad fatalna i može da prouzrokuje ozbiljne poremećaje u ishrani.

Zabranjeno za tinejdžerke
Evo nekoliko najèešæih dijeta ili režima ishrane koje mnoge devojèice koriste:
-Proteinske dijete, to jest kesice za mršavljenje koje se kupuju bez recepta. Èim prestane da ih koristi, izgubljeni kilogrami æe se vratiti.
-Sredstva koja blokiraju oseæaj gladi. Reè je o preparatima kojima se puni želudac, koji se vremenom navikne da uvek bude pun. Preparati na bazi amfetamina mogu da izazovu ozbiljne neurološke i psihièke probleme.
-Preskakanje obroka, pošto æe telo s vremenom poèeti da skladišti mnogo više masti nego pre da bi napravilo zalihe. Tako se u poèetku mršavi, ali kasnije se dobija na težini.
-Izazivanje povraæanja, koje je prvi korak na putu ka ozbiljnim premeæajima u ishrani. Zašto je takvo ponašanje opasno? Zato što može da izazove nedostatak odreðenh minerala i vitamina, depresiju, izostanak menstruacije...

Što se ja plašim pauka! - fobije

(Glasjavnosti)

Svako se nečega pribojava samo neće da prizna

Slobodno vreme je za zabavu, hobi, odmor ili „umor“, ili posvećivanje svom telu ili umu. Šta ako baš ništa nemate da radite. Misli vam lutaju, a ponekad i neke dolutaju i to „crne“! Čak vas i strah obuzme. Imate li možda neku fobiju? Nemate? Nemoguće. Svako se pribojava bar nečega - buba, visine, letenja, pasa lutalica,... Ukoliko ne možete da se setite šta vas plaši, nudimo vam listu poznatih fobija, pa birajte!

Akrofobija - strah od visine.
Agoirafobija - strah od javnih mesta, gomile ljudi, otvorenog prostora.
Ailurofobija - strah od mačaka
Akvafobija - strah od vode.
Araćnofobija - strah od paukova.
Aviofobija - strah od letenja avionom.
Klaustrofobija-strah od zatvorenog prostora.
Balistofobija- strah od raketa, metaka ili upucavanja.
Bibliofobija - strah (ili neverovanje u) od knjiga
Kinofobija - strah od pasa.
Gerontofobija - strah od starenja.
Hemofobija - strah od krvi.
Logofobija - strah od reči.
Monofobija - strah od usamljenosti.
Nekrofobija - strah od smrti ili mrtvih tela.
Nosofobija- strah od bolesti.
Niktofobija- strah od noći ili mraka.
Ofidiofobija - strah od zmija.
Paraskavedekatriafobija- strah od petka 13.
Filofobija - strah od sticanja fobije.
Fobofobija - strah ( ili osetljivost na) svetla
Pirofobija - strah od vatre.
Sitofobija - averzija
Filofobija - strah od ljubavi ili zaljubljivanja.
Tafefobija - strah da se ne bude živ sahranjen.
Tehnofobija - strah od napredne tehnologije.
Talasofobija - strah od mora.
Tanatofobija - strah od smrti
Toksifobija - strah da se ne bude otrovan.
Triskaidekafobija - strah od broja 13.
Ksenofobija - strah od stranaca, ili stvari tuđinaca.
Ksilofobija - strah od šuma i drvenih predmeta
Zoofobija - strah od životinja.
Ako ste sve ovo preživeli, ostaje vam još „samo“ oko 350 vrsta strahova!

Kuca snova - Živećemo na roditeljskoj grbači

Jeste da moj blog nije na ovu temu ali posle tako mnogo ljutitih komentara i u manjini onih koji su podrzali dobitnike emisije ´´Kuca snova`` moram i ovaj tekst da vam prenesem:
(ALO)

Živećemo na roditeljskoj grbači
Dobitnici „Kuće snova“ moraće da kamče pomoć da bi platili račune

Vlasnici kuće snova rešili su da sve troškove održavanja nekretnine vredne pola miliona evra do daljeg snose njihovi roditelji.

Saška i Saša otputovali su u petak u Niš kako bi se odmorili, uživali u popularnosti i položili uslovne ispite na fakultetu za upis završne godine studija. U Beograd se vraćaju sredinom septembra, kada ih očekuje venčanje iz snova i prvi izazovi samostalnog života.

Ekipa „Alo!“ posetila je buduće supružnike neposredno pred polazak u grad na Nišavi i izvršila inspekcijski obilazak vile u naselju Rakovica.
- Kuća je sjajna. Ostaju da se urade još neki sitni radovi i unesu neke naše lične stvari kako bismo otpočeli novi život - kaže Saša.
Saška razmišlja i o malom preuređenju doma.

- Voleli bismo da imamo malu teretanu. Saša i ja obožavamo da vežbamo,
Dok nam pokazuju predivnu dnevnu sobu, mladi par nam objašnjava kako će izgledati njihovi prvi dani u prestonici nakon svadbe koju planiraju da upriliče ispred bazena u krugu prijatelja i porodice.
- Suviše je rano za pitanja o proširenju porodice. Trenutno nam je primaran fakultet. Verovatno ćemo ostati da studiramo u Nišu i gledati da to žavršimo u najkraćem mogućem roku - objašnjava Saša.
Popularni par se slaže da neće žuriti sa traženjem stalnog zaposlenja u Beogradu.
- Roditelji će nas izdržavati, a pokušaćemo da pronađemo neki honorarni posao. Uvek smo voleli da pored džeparca imamo i neki svoj dinar - otkriva Saška.
Ona dodaje da im održavanje novog doma neće biti teško i da će kućne poslove raditi zajedno.
- Nismo još detaljno spremali kuću, tako da ne znamo šta nas čeka. U društvu je sve lakše. Saša je naučio da kuva, pa će mi pomagati.
Na kraju posete zapitali smo glavu porodice o konkretnim mesečnim prohtevima jednog zaljubljenog mladog para.
- Ovo je jedna štedljiva kuća. Koristi solarnu energiju, tako da nam računi neće biti veći od 200 evra. Jedino su nam savetovali da ne palimo grejače u bazenu jer su najveći potrošači struje - kaže Saša.


Ne smeju da prodaju kuću

Novi vlasnici kuće snova nemaju pravo rentiranja i prodaje kuće, a imaju obavezu da žive u njoj. U suprotnom organizator serijala im može oduzeti pravo vlasništva. Ukoliko budu imali problema sa plaćanjem računa, to je isključivo njihov problem. Sve ovo saznajemo od izvora bliskom kući „Adventidž“ koja stoji iza licence emisije.


Lj. Radanov - D. P.

Emotivna inteligencija dece

Mnogi su stručnjaci sigurni da su današnja deca bistrija od prijašnjih naraštaja, ali se u životu i međusobnim odnosima nekako ne snalaze.


Svi ponešto znamo o inteligenciji, znamo da je merimo testovima inteligencije, možemo izračunati njen koeficijent, dok je emotivna inteligencija nov pojam u odgoju deteta. Mnogi su stručnjaci sigurni da su današnja deca bistrija od prijašnjih naraštaja, ali se u životu i međusobnim odnosima nekako ne snalaze. Osim toga, svedoci smo povećanja kaznenih, čak i kriminalnih dela mladih, samoubistava, napuštanja škole, nedostatka interesa za rad... Pitamo se zašto ako znamo da su deca bistrija, ako imaju sve što žele, kad im nudimo sve što požele?

Najveći je problem u pogrešnome mišljenju da roditelji moraju dete štititi od problema – nepotrebna zaštita detetu više šteti nego koristi. Dete se mora naučiti izražavati i razumijevati osećaje (svoje i tuđe), kontrolisati raspoloženje, naučiti se empatiji, nezavisnosti, prilagodljivosti, upornosti, ljubaznosti, naučiti rešavati probleme... Ako dete »poštedimo« toga, tako da sve napravimo umesto njega, i istodobno ga branimo i izvinjavamo se za njegove greške, onda smo na dobrom putu da detetu priuštimo emotivne probleme, da se ne uklopi u okolinu i, što je još opasnije, sve to kod deteta može dovesti do težih duševnih smetnji.

Veštine emotivne inteligencije stiču se u procesu odgoja deteta. Psiholozi preporučuju da s detetom razgovaramo o njegovim emocijama jer će tako lakše razumjeti osećaje drugih, a istovremeno će saznati šta se događa sa njim.


Decu valja pohvaliti, s tim da je pohvala primerena kada je dete zaista zaslužuje, jer se trudilo, bilo uporno i sl. Nije nužno da je taj njegov trud krunisan rezultatom, ali ako znamo da je u to uistinu uložilo dosta truda, nije naodmet da ga pohvalimo.

Isto tako ni decu koja su ranjiva i osećajnija ne treba zbog toga još više čuvati. Detetu treba disciplina, dosednost, lična sloboda, mogućnost izbora, naravno u sklopu društveno prihvaćenih normi... I za dete, kao i za odrasle, važi da može biti slobodno sve dok ne ugrožava slobodu nekog drugoga. Roditelji trebaju pažljivo birati emisije ili crtane filmove koje deca gledaju na televiziji, ali i ograničiti vreme gledanja televizije. Naime, dugotrajno sjedenje pred TV-om onemogućava detetu razvoj društvenih i emotivnih veština.

Kad učimo dete kako se treba brinuti za druge, nije dovoljno da im o tome samo govorimo, nego se moraju aktivno uključiti, npr. u razne organizacije, društva, pomoć starijima, zaštita životinja... Ponajpre morate biti svjesni da ste upravo vi detetu prvi uzor za sve o čemu ga učite i da deca ne razumiju da katkad možemo napraviti grešku, a drugi put ne, jer na taj način dovodite u pitanje kredibilitet vaših pravila.

Poštenje i poverenje pri odgoju itekako su važni.

Nina Mav-Hrovat, vaspitačica

Mama meni je dosadnoooo

Vrlo je važno da na vreme zapazite prve znakove dosade kod mališana, kako biste mogli pravovremeno reagovati

Stiglo je leto, što za decu ujedno znači i kraj školske godine. Sad kad više nema obaveza, ukoliko niste osmislili letne aktivnosti postoji mogućnost da vašem detetu bude dosadno.

Kada dete kaže "Kako mi je dosadno. Mama, što da sada radim?", roditelji tome najčešće ne pridaju dovoljno pažnje. Međutim ova izjava daleko je od toga da bude nevažna.

Vrlo je važno da na vreme zapazite prve znakove dosade kako biste mogli pravovremeno reagovati, to jest naći načina da dete zabavite ili zaposlite kako ne biste došli u situaciju da ga grdite i vičete i pritom se iznervirate do krajnjih granica.

Dosada se može javiti kod dece svih uzrasta, pa čak i kod beba, koje je izražavaju jedinim načinom koji znaju - plačem. No, roditelji nemaju mnogo smisla za dječju dosadu. Dapače, što je dete veće, skloniji su mu zamjeriti: "Imaš tolike igračke, što bi još htio?"

Šta dete misli kada kaže da mu je dosadno?

Po definiciji dosada predstavlja stanje zasićenosti, uzrokovano jednoličnošću, ponavljanjem ili zamaranjem. Ako pitate dete što misli kad vam kaže da mu je dosadno, verovatno će vam reći kako nema što zabavno ili interesantno raditi.
Ključ rešavanja problema sa dosadom je pomoći detetu kako da postane dosetljiv.

Deci je često teško prepoznati i izraziti osećaje. Deci je ponekad lakše nazvati neodređene osećaje dosadom, nego se suočiti s pravim emocionalnim potrebama. Pritužba može značiti „Potrebno mi je društvo“ ili „Posvađao sam se s najboljim prijateljem“. No može značiti „Potreban mi je izazov“ ili „Nisam spreman za nešto ovakvo“. Isto tako njihova dosada može označavati i bojažljivost, ljutnju ili razočarenje. U ekstremnim situacijama dosada može biti simptom depresije. Ako posumnjate da se radi o depresiji, potražite profesionalnu pomoć.

Kako pomoći detetu?

Ako je dete zasićeno jednom aktivnošću i nesposobno da odabere sledeću (neću više crtati, što da sada radim), najbolje je da mu nešto predložite. "Dosadilo ti je crtati? Odlično, idemo u prodavnicu!" ili "Dođi, zajedno ćemo oprati posuđe". Odgovori tipa "Zar ne vidiš koliko imam posla, nemoj me sada gnjaviti, skrasi se, uzmi knjigu", posve su bezuspješni i kod odraslije dece, a kamoli kod mališana.

Ako su deca veća, roditelj se ne mora uključiti u igru, bit će dovoljno samo da da ideju, podstakne maštu, dete će se već snaći i samo dalje izmišljati.

Odolite iskušenju da predložite detetu neku skupu aktivnost ili mu date poklon kako bi se rešili detetove dosade. Iako ovo može na kratko vreme zaokupiti njegovu pažnju, zapravo odmaže kod rešavanja ovog problema. Dete postaje ovisno o vašim odgovorima, umesto da samo pronađe zanimljive aktivnosti. Objasnite mu da se zapravo radi o njegovom izboru. Pomozite mu da se doseti svih mogućih aktivnosti koje bi mogao raditi i odabere jednu, jer tako preuzima kontrolu nad načinom na koji koristi svoje vreme pa mu njegov izbor nije dosadan.

INFEKCIJE VREBAJU

PRESS

Leto je period kad se na koži češće javljaju gljivične i bakterijske infekcije, za čije lečenje, koje dugo traje, treba obavezno da se posavetujete s lekarom

Leto je godišnje doba kada su infekcije najčešće i najbrojnije. Visoke temperature, pojačano znojenje, uz boravak na rekama, bazenima, moru, kao i na selu, stvaraju uslove za razvoj određenih infekcija.

Alergija na insekte

Pored infekcija, leti se javljaju i karakteristična alergijska stanja. Tokom leta se javlja nešto što se zove strofulus infantum. To je nešto kao alergija na ujede insekata. Na primer, kod dece koja su preosetljiva na alergene kad ih ujede neka buba, na niz drugih mesta će se javiti iste promene na koži. Takvu decu treba zaštiti od ujeda insekata.

Aleksandar Adamović, dermatovenerolog i direktor Gradskog zavoda za kožne i venerične bolesti, objašnjava da najviše strada koža jer je najizloženija spoljnim uticajima.

- Bakterijske i gljivične infekcije najčešće se javljaju zajedno. Posebno su ugroženi gojazni ljudi jer se infekcije izazvane znojenjem najčešće stvaraju na pregibima kože. Na pregibima se koža više znoji, dolazi do trenja i skidanja njenih slojeva, a onda gljivice koje su tu nastanjene izazivaju svrab i crvenilo. Takva stanja moraju da se leče - kaže Adamović.

Znojenje izaziva probleme i na koži dlanova i stopala, a u nekim slučajevima stvara se i ekcem. Takvi problemi mogu da se preduprede nanošenjem pudera sa antimikoticima, kod svih koji se pojačano znoje. Takođe, probleme s kožom moguće je delimično izbeći ako tokom leta pojačano vodimo računa o higijeni i tuširamo se više puta tokom dana.

Leto je idealan period da „pokupimo" i gljivične infekcije stopala, a dermatovenerolog Gorana Isailović upozorava da su one opasne i teško izlečive, tako da treba reagovati već na pojavu prvih simptoma.

Ne češite mesta ujeda

Na mestima ujeda komaraca i drugih insekata obično se javljaju plikovi koji, kada se raščešu, postaju idealno mesto za bakterijske infekcije.

- Najugroženija su deca, koja ne mogu da se uzdrže od češanja. Zato se preporučuju sredstva protiv komaraca i sredstva koja ublažavaju posledice ujeda. Ukoliko promena kože na mestu uboda počne primetno da se širi, obavezno se treba javiti lekaru - ističe Aleksandar Adamović.

- Jedna od najčešćih gljivičnih infekcija je atletsko stopalo. Ona obično počinje u prostoru između četvrtog i petog prsta u vidu pukotina, perutanja i skuvane kože. Ukoliko se odmah ne leči, infekcija se širi na ostale prste i stopalo u celini, a gljivice napadaju i nokte - kaže Gorana Isailović, i dodaje:

- Kad infekcija napadne nokat, izlečenje je moguće u najviše 70 odsto slučajeva. Ako je infekcijom zahvaćeno dve trećine jednog i najviše tri nokta, moguća je lokalna terapija. Ukoliko je inficirano više od tri, obavezno je konsultovanje lekara, a lečenje obično traje od šest do 12 meseci. Ono, osim što je dugotrajno, takođe je opasno i neizvesno jer nikada ne znamo u kom trenutku osoba može da negativno reaguje na lekove - objašnjava Isailović.

A. Eraković

Opasnosti na moru

SUNČANICA
Nastradalog položiti u hladovinu, rastvori se odeća, na glavu se stavljaju
hladni oblozi i poliva čitavo telo hladnom vodom. Glava oboljelog drži se što višlje i povremeno mu se daju male količine vode.
OPEKOTINE
Kad su opekotine blage prirode, na njih se stavljaju hladni oblozi ili se polivaju hladnom vodom. Crvena koža bez plikova poliva se fiziološkim rastvorom, maže se dermazinom, vazelinom ili antibiotskom kremom te prekrije čistom gazom. Ako se kod opekotina pojave plikovi, ne smeju se otvarati kako se ne bi inficirali. Treba se javiti lekaru. Ako su opekotine nastale od nekih hemiskih sredstava, pažljivo se vodom odstrane svi hemiski sastojci. Bolesnik pije mnoge vode.
MEDUZA
Otrov iz lovki meduza kod čovjeka izaziva bol sličnu opekotini, crvenilo kože ili plikove, osip i otoke. Ako se ne tretira, delovanje se može uporediti sa opekotinom, od čega još mesecima ostaje vidna promena pigmentacije pa čak i ožiljak. Otrov nekih vrsta može izazvati teškoće sa disanjem, povraćanje ili čak gubitak svesti.
MJERE PRVE POMOĆI
Nakon susreta s meduzom, treba po mogućnosti sačuvati mir i pažljivo otresti životinju te izaći iz vode. Ljudi koji pomažu pogođenom trebaju ga smiriti da se izbegne nepotrebno kretanje a time i dodatno utrljavanje žarnog otrova u telo. Mesto koje je bilo u dodiru s meduzom treba ispirati slanom vodom (nikako slatkom), kako bi se lovke isprale. Ne sme ih se nikako pokušati odstraniti golim prstima! Osim toga, kožu se ne smije trljati, jer bi se time izazvalo daljnje pucanje žarnih celija. Kad se odstrane sve lovke, treba deaktivirati preostale žarne čaure. U tu se svrhu preporučuje korištenje običnog sirceta. Treba ga sipati na pogođeno mesto i ostaviti da deluje. On će svojim osmotskim delovanjem sprečiti daljnje pucanje žarnih čaura. Ako nema pri ruci sirceta, može poslužiti urin ili limunov sok. U svakom slučaju, nikako ne koristiti slatku vodu ili alkohol. Od lekova treba koristiti antihistaminike, lokalno i na usta.
MORSKI JEŽEVI
Morski ježevi svrstavaju se takođe među otrovne životinje. U Jadranu ih ima više vrsta.
Od njihovih dugih bodlji nastaje mehaničko ranjavanje, lomljenje, zaostajanje njihovih delova u rani i kasnije gnojenje. Na mjestima uboda dolazi do crvenila i oteklina.
Da se spreči gnojenje od uboda ježeva, preporučuje se ozleđeno mesto namazati alkoholnim rastvorom. Ipak je dobro obratiti se i lekaru koji će povaditi komadiće polomljenih bodlji i prepisati antibiotsku kremu.
TROVANJE HRANOM
Simptomi trovanja javljaju se u opstem lošem osećanju, glavobolji, vrtoglavici, potrebi za povraćanjem, obilnom lučenju pljuvačke, grčevima u trbuhu, prolivu, smetnjama u disanju, drhtanju mišića i nesvestici. Znaci trovanja pojavljuju se nekoliko minuta do nekoliko sati nakon prodiranja otrova u organizam, što zavisi od toga koje je snage, te kojim je putem i u kojoj količini došao u organizam.

dr.spec.ped. Dubravka Brekalo - Tomić

Godišnji odmor bez bolesti

(Blic)
Osim upale grle, uha i mokraćnih kanala, tokom leta i godišnjeg odmora celu porodicu vrebaju i brojne zaraze iz hrane i vode. Ukoliko ne želite da vaše dete provede letovanje bolesno, dovoljno je malo opreza.


Pranje ruku
Prva linija odbrane jeste redovno pranje ruku, koje je leti važnije nego ikad kako za decu, tako i za odrasle. Roditelj može da zagrli dete ili da ga uzme za ruku i tako mu prenese bakterije. Dok odrasli mogu i da se ne zaraze, deca stavljaju ruke i bakterije na njima u usta. Treba biti sumnjičav i prema hrani koja nije dobro skuvana ili ispečena. Zapakovani sladoled je sigurniji od onog iz poslastičarnice, a sveže povrće i voće treba dobro oprati jer se većina klica nalazi na površini.

Nejčešći problemi leti
Od svih zdravstvenih tegoba, leti su najčešća trovanja hranom. Zato treba izbegavati hranu koja je duže stajala na otvorenom, a posebno treba paziti na redovno pranje ruku. Ako se javi blaga temperatura, pre nego što dete odvedete kod lekara, najbolje je da sačekate jedan dan. Pre svega zato što sunčanica ima slične simptome. Ali, ako se javi proliv ili povraćanje, odlazak kod lekara je neophodan.
Štapići za uši mogu da se koriste samo nakon tople vode - kako ne biste ostatke iz mora samo saterali dublje, uši prvo treba da isperete čistom, po mogućnosti toplom vodom.
Glasna muzika je opasnija leti. Voda u uhu, posebno onom koje je već nadraženo glasnom muzikom, lako može da izazove upalu uha.
Hladna pića vode teškoj upali grla. Isto važi i za klima-uređaj. Ako je namešten na više od šest stepeni Celzijusa razlike od okoline, može da šokira ždrelo i dovede do njegove upale.
Bebu nije dobro previše grliti. Bebin organizam još ne zna da reaguje na promenu temperature, pa majka koja drži bebu u naručju samo povećava rizik.

Idealno vreme za odbacivanje pelena

(Blic)
Saveti i trikovi koji će pomoći da se dete navikne na nošu

Ukoliko vaše dete ima između 18 i 24 meseca, leto je idealno vreme da ga odviknete od pelena. Mnoge mame misle da je za odvikavanje uvek rano, pa tako mnoga deca i sa tri i po godine još nose pelene.

Da ne biste u ovu situaciju doveli i sebe i dete, iskoristite ovo leto. Olakšavajuća okolnost je to što je svlačenje i oblačenje mnogo lakše (manje je slojeva odeće), a zbog toplih dana ne morate da brinete da će vam se dete prehladiti.

Priprema deteta
U proceni spremnosti deteta postoji nekoliko važnih trenutaka na koje treba obratiti pažnju:
- da li dete ima redovnu i meku stolicu, po mogućnosti uvek u isto vreme,
- može li dete samostalno da spusti i podigne pantalone,
- da li je dete zainteresovano za odlazak u toalet, da li želi da nosi gaćice i sl.,
- da li je svesno je li mu pelena suva ili mokra,
- da li se dete javlja kad obavlja malu ili veliku nuždu - rečima ili mimikom,
- koristi li u svakodnevnom govoru reči koje opisuju obavljanje nužde (piškiti, kakiti i sl.),
- može li da prati jednostavna uputstva,
- da li mu se sviđa ili ne da bude u mokroj peleni,
- ima li duže periode kad je suvo (barem dva sata).
Priprema roditelja
- Imajte dovoljno strpljenja, uspeh se ne događa preko noći; ako ste trenutno pod stresom, razmislite o odlaganju akcije,
- pripremite mnogo gaćica, mnogo rezervne garderobe (prvih dana moguće je doživeti i do deset nezgoda),
- nosite nošu kad idete van kuće, pripremite peškire za auto ili odlazak u goste,
- jednom, kad krenete u akciju, dobro je ne odustajati (da ne biste zbunili dete),
- budite pozitivni i nagradite (verbalno) svaki uspeh deteta, a svaki neuspeh prihvatite kao deo učenja i budite nežni i pozitivni prema detetu,
- nemojte da od učenja odlaska u toalet pravite preveliku pompu, to je samo jedna mala stepenica u osamostaljivanju deteta,
- prihvatite vlastitu želju da se dete samostalno brine o obavljanju nužde, što znači da mu prepuštate deo brige koju ste vi do sada vodili o njemu,
- u objašnjavanju svojih očekivanja koristite jednostavne reči i uputstva
- imajte realna očekivanja i dajte sebi vremena, ne očekujte da dete odmah shvati šta se od njega traži,
- ne očekujte da dete automatski skine i dnevnu i noćnu pelenu,
- noćnu pelenu skinite kad primetite da je pelena suva nekoliko noći zaredom,
- osigurajte podršku svih članova porodice, a izuzetno je važno da se uskladite s vrtićem ili dadiljom koja pazi dete dok ste vi na poslu.

Akcija - ovog leta skidamo pelene
-Nabavite nošu (neka je dete samo izabere) ili nastavak za WC školjku.
-Skinite detetu pelene i navucite mu gaćice i garderobu koja se lako svlači i oblači (i pere).
-Ostavite nošu tamo gde dete uvek može da je vidi.
-Odvedite dete (više puta) sa sobom u WC i objasnite mu čemu služi i kako se vi njime služite. Recite mu da će i ono sad ići u WC ili na nošu.
-Kad primetite da bi dete moglo da obavi nuždu, ponudite mu da sedne na nošu, ako prihvati i uspešno obavi svoj prvi zadatak, nagradite ga.
-Ako je dete ipak piškilo u gaćice, nemojte ga grditi, samo mirno recite da je sad potrebno da se presvuče i da drugi put treba da koristi WC šolju ili nošu, kao što to rade - mama, tata, stariji brat ili sestra.
-Tokom čitavog perioda učenja koristite priče u kojima mali junaci prolaze kroz iste dogodovštine.
-Budite strpljivi i uporni, za nedelju do deset dana (ako je dete spremno) uspeće da kontroliše svoju nuždu.

Ne požurujte ih
Ukoliko dete nije spremno za to, ne vredi pokušavati i prerano ga odvikavati od pelena, jer će se tada ceo proces učenja razvući i za delotvorno i trajno skidanje pelena biće vam potrebno onoliko vremena koliko je vremena detetu potrebno da dostigne zrelost (spremnost). Nemojte svoje dete upoređivati s drugom decom, svako dete ima svoj ritam razvoja i, kao što neka deca ovaj zadatak uspešno obave malo nakon svog prvog rođendana, sasvim je u redu da neki mališani od tri ili četiri godine nisu njime potpuno ovladali.

Škola sreće

(B92)

Da li je sreća: a) navika, b) umeće, sposobnost, veština, c) filozofija…Koja je razlika između sreće i optimizma? Da li se i kako sreća može naučiti? Postoji li idealno vreme za učenje, neka preporučljiva granica, kao, na primer, za strani jezik? Da li je moguće ostati ali i postati “srećan u nesrećnom svetu”, posebno tamo gde je osmeh – događaj? Konačno, možemo li sreći naučiti našu decu?

piše: Jelena Holcer

U Nemačkoj, u gradu Hidelbergu, uveden je kao redovan, tj. obavezan predmet: “Sreća”. Odlučili su da pokušaju da svoje srednjoškolce uče zadovoljstvu života, vedrini, samopouzdanju. Predavanja će vršiti učitelji, pedagozi, psiholozi, glumci, terapeuti… Ne znam da li se ocenjuje i kako. Još me više zanima da li su predavači srećne osobe? Po kom i čijem kriterijumu?

Britanski psiholog Richard Wiseman već 15-ak godina proučava pojmove sreće i nesreće. 1994. godine pokrenuo je „Projekat sreća“ sastavljenog od niza eksperimenata sa 400 dobrovoljaca koji sebe smatraju izrazito srećnima ili izrazito nesrećnima. U jednom od eksperimenata oni su zamoljeni da prelistaju određeni časopis i prebroje sve fotografije u njemu. “Nesrećnici” su u roku od dva minuta završili zadatak. Za razliku od njih, “srećnici” su već na prvim stranama časopisa primetili komentar: “Ovaj časopis sadrži ukupno 43 fotografije. Ne morate dalje brojati”. Takođe, u sredini časopisa nalazilo se i ovo objašnjenje: “Dovoljno je da kažete da ste primetili ovu stranicu i dobićete novac.” Jasno, »nesrećnici«, uopšte nisu primetili ni jedno ni drugo objašnjenje. Odnosno: što su više bili koncentrisani na nešto konkretno, to su manje primećivali opšti kontekst, što je tipično ponašanje onih koji sebe doživljavaju kao nesrećne.

Wiseman je napravio i tipologiju, tj. osnovne karakteristike i srećnih i nesrećnih osoba. Tako, po njemu, srećne osobe su opuštene, otvorene, lako prepoznaju nove prilike. Ne plaše se izazova i promena. Imaju visok stepen samopouzdanja.Veruju sebi i svojim instinktima ali umeju da prihvataju i tuđa mišljenja. Za razliku od njih, »nesrećni« ljudi brinu unapred, odbijaju rizike, plaše se velikih promena. Često veruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod merdevina, crnih mačaka, broja 13... Prema ljudima su nepoverljivi jer su ubeđeni da je svaki kontakt zasnovan na interesu i usmeren na to da oni budu prevareni. Jedna od najbitnijih razlika između srećnih i nesrećnih jeste njihova sposobnost suočavanja sa problemima i velikim životnim krizama, ili nesrećama. Wiseman je zatražio od svojih ispitanika da zamisle da su bili svedoci oružane pljačke tokom koje su i sami bili povređeni a zatim da taj događaj opišu i definišu kao srećan ili kao nesrećan. Naravno, oni koji i inače svet posmatraju sa najcrnje moguće strane su sa velikim žarom govorili kako su mogli ostati bez glave i kako se uvek nađu na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Za razliku od njih, srećnici su u ovom događaju videli činjenicu da se sve, ipak, dobro završilo, da su sada bogatiji za jedno iskustvo.

Na kraju svog desetogodišnjeg istraživanja Wiseman je osnovao »školu sreće«, zasnovanu na principima da se ljudi ne rađaju srećni već da sreću sami stvaraju, odnosno da se sreći mogu naučiti. Kako? Promenom negativnog životnog stava u pozitivan, koncentrisanjem na prijatna iskustva, podsećanjem na lepe uspomene, prihvatanjem svoje budućnosti sa osmehom.

Jasno, sve je to lakše reći nego učiniti. Sa druge strane, znamo da u prvoj godini života deteta, odrasli iz njegove okoline, pre svega majka zadovoljava sve njegove potrebe. Međutim, ove potrebe nisu samo fiziološke i fizičke (za hranjenjem, spavanjem, presvlačenjem..) već i psihičke (potreba za dodirom, za pažnjom, nežnošću...). U zavisnosti od toga koliko su ove potrebe zadovoljene dete stiče određeno iskustvo. Zatim, to svoje iskustvo generalizuje na celokupno svoje okruženje. Ukratko, već u ovom ranom uzrastu, na osnovu poverenja koje je steklo u svoju majku i toga koliko je bilo paženo, voljeno, maženo... dete svet doživljava kao pretežno prijatno, ili pretežno neprijatno mesto. Da li se već tada određuje hoće li odrasti u budućeg optimistu ili pesimistu? Mnogima je period ranog detinjstva, pre polaska u školu najveseliji, najnasmejaniji, možda i najsrećniji. Odrastajući deca postaju sve ozbiljnija. Veliki krivac je škola, istovremeno i obavezna i veoma naporna. Naučnici tvrde da kada se završi period odrastanja, određeno shvatanje sveta je u potpunosti završeno. Podrazumeva se da su važne i životne okolnosti, tj. što manji broj stresova kako bi se formiralo pozitivno doživljavanje sveta. Međutim, to ne znači da ukoliko ste propustili da se još u prvim godinama života opredelite za sreću, vedrinu i optimizam kao životni stav – da ste zakasnili.

Možda se sreća ne može naučiti u nekoj školi, na način kao što se uči vožnja automobila, krojački zanat ili aranžiranje cveća. Međutim, ono što se će sigurno doprineti srećnijem odrastanju dece jeste unošenje što više vedrine i optimizma u porodičnu atmosferu.

Promenite ugao gledanja na neki problem. Na primer, kada vas uhvate «crne misli» pokušajte istu stvar da sagledate iz nekog drugog ugla (šta bi o tome, na primer, rekao neko koga, možda, ne poznajete ali poštujete?). Izbegnite da strahujete unapred. Okružite se pozitivnim ljudima. Priuštite sebi nešto lepo. Otiđite negde sa prijateljima. Recite nekome da ga volite. Obezbedite sebi 8 sati spavanja noću. Provodite što više vremena na otvorenom prostoru. Slušajte svoju omiljenu muziku.

• Smejte se sa svojom decom, makar smeh izazivali običnim golicanjem. Smeh će vas opustiti, popraviti trenutno raspoloženje, ukloniti bar malo stresa.
• Igrajte se sa decom. Svaka vaša zajednička igra je lekovita, bez obzira da li izmišljate nove, samo vaše, ili se igrate nekih već postojećih. Igra je polje gde je svima dozvoljeno da budu opušteni, kreativni, rasterećeni. Iako je igra lekovita i za odrasle osobe, svaki put kada se igrate sa svojim detetom, ma koliko ono imalo ozbiljan izraz lica i ozbiljno pristupalo samoj igri – budite sigurni da se iznutra osmehuje.
• U predškolskom periodu deca usvajaju način ponašanja svojih roditelja. Ona uče iz primera, kopiranjem uzora onih koji su im najbliži. Iskrenosti tj. nelaganju će se najpre naučiti ako vi sami ne lažete. Zavoleće knjige ukoliko ih vi rado čitate, uživaće u praznicima, ako i vi uživate. Imaće onakav pristup rešavanju problema kakav vi imate. Ukoliko ih rešavate sa osmehom i entuzijazmom, činite mnogo za detetovo vedrije odrastanje i samopouzdanje. Ukratko: možda će vaša deca imati život pod “srećnom zvezdom”, ukoliko ste vi srećni.

Lično, meni se uvek činilo da što se više bavim svojim detetom, (i to ne kada postoji problem za rešavanje, već u običnim, svakodnevnim prilikama), osećam se srećnijom. Sa druge strane, kao pedagog koji se već godinama bavi pitanjima dečijih emocija znam da su i deca srećnija kada su im roditelji posvećeni, i kada rastu okružena sigurnošću, razumevanjem, pažnjom. Sve mi se čini, prva lekcija u školi sreće morala bi biti tu negde. Ljubav.

Uvek milom - nikad silom

(B92)

Postoji mnogo načina da se deca kazne, baš kao što postoji mnogo načina da se nagrade ili pohvale. Poverenje, ljubav, razumevanje i, pre svega, razgovor trebalo bi da budu osnovni načini vaspitavanja dece. Ipak, stiče se utisak da su u našoj sredini različiti oblici telesnog kažnjavanja još uvek jedan od najpopularnijih načina vaspitavanja.

piše: Jelena Holcer, pedagog

Inicijativa da se i u Srbiji uvede zakonska zabrana telesnog kažnjavanja dece koju su pokrenuli UNICEF, „Save the children“ i brojne nevladine organizacije dobila je veliku medijsku pažnju. Naziv ove kampanje jeste: „Uvek milom – nikad silom“.Ona podrazumeva da će zlostavljano dete moći da prijavi nasilje, a da država treba da preduzme odgovarajuće mere da ta osoba bude kažnjena. Kampanja je zamišljena kao prevencija telesnog kažnjavanja dece, ali i edukacija i roditelja i dece.

Postoje i brojne zablude, predrasude i roditeljska potpuno pogrešna uverenja. Na primer:

U Srbiji nema toliko telesnog kažnjavanja, preteruje se sa podacima.

Prema podacima Unicefa, u Srbiji je 73% dece između 2 i 14 godina podvrgnuto nekom obliku psihičkog ili telesnog kažnjavanja u okviru porodice: 51% dece je izloženo lakšim, a 7% teškim oblicima telesnog kažnjavanja. Telesno kažnjavanje dece u Srbiji je gorka realnost. Svaka učiteljica, vaspitačica, pedijatar... može to da potvrdi. Rezultati istraživanja “Save the Children” ukazuju da 71% dece u ustanovama za decu bez roditeljskog staranja doživljava pretnje telesnim kažnjavanjima, dok je između 60 i 70% dece doživelo neki od vidova telesnog kažnjavanja.

Ako se telesno kažnjavanje zabrani zakonom, sve će biti dobro. Zakon će potpuno iskoreniti ovaj oblik nasilja nad decom.

Zakon koji izričito zabranjuje telesno kažnjavanje dece već postoji u pojedinim zemaljama i vremenom je dao odlične rezultate. Naravno, u pitanju su zemlje gde zakoni nisu deklarativno slovo na papiru, već se zaista i poštuju. Naime, i naši već postojeći zakonski propisi, pre svih „Konvencija o pravima deteta“ obavezuje državu da zaštiti dete od svakog oblika telesnog, emocionalnog, seksualnog zlostavljanja. Ipak, u našem Porodičnom zakonu ne postoji izričita zabrana telesnog kažnjavanja niti se postojeće zakonske mere efikasno sprovode.

Svako ima pravo da vaspitava svoju decu kako hoće.

Netačno. Vas kao roditelja zaista treba da zanima i kako vaš komšija vaspitava svoje dete, i to ne samo iz patriotskih razloga, (jer su sva „naša“ deca budućnost zemlje), već iz vaših nejsebičnijih, najličnijih razloga. Možda će vaše dete sa komšijinim detetom sutra poželeti da ode u bioskop, na letovanje, možda će sedeti u istoj klupi... Odnosno: nasilje koje se danas vrši nad nekim drugim detetom, sutra može uticati i na vaše dete. Možda će sa tim agresivcem (jer deca žrtve često postaju agresivne odrasle osobe) vaša ćerka biti u braku?

Telesno kažnjavanje nije nasilje. Samo je seksualno nasilje „pravo“ nasilje.

Ne postoji malo ili veliko nasilje, jer ono što se vama čini malim, za dete može predstavljati doživotnu traumu. Nasilje je i jedan šamar, i batine. Postoje i brojni drugi oblici zanemarivanja, zlostavljanja... baš kao što nasilje može biti ne samo telesno ili seksualno, već i psihološko, emocionalno...

To što ponekad udarim dete ne znači da će ono sutra udarati svoju decu!

Nasilje se rađa nasiljem. Ukoliko pošaljete poruku da je nasilje prihvatljivo, jer ga vi koristite, dete će prihvatiti takav način ponašanja i prekopirati ga kao svoj model ponašanja. Druga strana mogućeg ishoda jeste da sutra ostane žrtva, kao što je i danas. Odnosno: u mnogim slučajevima, deca koja trpe nasilje u detinjstvu se emotivno vezuju upravo za onog roditelja koji ih kažnjava i tako nauče da brane nasilničko ponašanje. Kada postanu odrasle osobe, zadrže model vezivanja i “pronađu” nekog drugog nasilnika. Grubo generalizovano rečeno: ukoliko udarate, bijete, šamarate…svoje dete njegove najveće šanse su da u budućnosti ili i samo postane nasilno, ili zauvek ostane (nečija) žrtva.

Ja bijem samo kada dete zasluži!

Roditelji određuju kriterijume koja su dečja ponašanja “zaslužila” batine a koja ne. Zaborave da je srazmera između odraslog čoveka i malog deteta kao između vas, odrasle osobe prosečne visine i džina visokog 4 metra i teškog 400 kg. Dakle, kada vi udarate svoje dete, to je kao da se pojavi taj džin i počne da udara vas. Toliko je to nepravedno i nesrazmerno, toliko je vaša moć i snaga veća od detetove. Razmislite: koji je to vaš postupak tako strašan da bi zaslužili da vas udara neko toliko snažniji i moćniji od vas?

Druge efikasne kazne, jednostavno, ne postoje.

Netačno. Postoje kazne kojima vi uspostavljate određeno ponašanje deteta ali ga pri tom ne povređujete i na ponižavate. Na primer: Time out: pošaljete dete u njegovu sobu dok ne razmisli o svom ponašanju. To je vreme odmora, smirivanje strasti, i za vas i za njega. Dok je ono u svojoj sobi, i vi ovo vreme iskoristite da se smirite, razmislite čime je dete bilo isprovocirano, šta je prouzrokovalo kaznu…
Detetu predškolskog uzrasta svaki vaš povišen glas ili vik jeste oblik kazne. Zato, dobro čuvajte svoj glas i viku da dete ne postane „imuno“ jer vi stalno vičete na njega. Kada nešto ne uspevate da mu objasnite, čučnite pored njega. Kada ste u istoj fizičkoj ravni, ono nije prinuđeno da sa strahom gleda u visinu, tj. u vas koji nešto vičete ili pretite, lica izobličenog gimasom i pretećom gestikulacijom. Ponekad je i preusmeravanje njegove pažnje dovoljno da promeni svoje ponašanje.
Koristite konstruktivne kazne, tj. povežite uzrok i posledicu, kako bi dete zapamtilo da određeno ponašanje ima svoju posledicu. Na primer: u vašem stanu ne dozvoljavate da se igra sa loptom, ali dete to uporno čini.Opomenete ga i kažete :“ umesto opomene, sledeći put ću ti oduzeti loptu“, i to i učinite. Dakle: kazna je u vezi sa određenim postupkom. Samo tako dete će naučiti lekciju za ubuduće.

Batine su iz raja izašle

Ako su već batine „čedo“ raja, zašto tamo nisu i ostale? Možda su proterane, baš zato što tamo ne pripadaju? Uostalom, da im je bilo dobro, tamo bi i ostale.
Za razliku od batina, „time out“ kazne, kao i konstruktivne tj. uzročno-posledične kazne daju efikasne rezultate a za dete ne predstavljaju nasilje. Batinama se bitno narušavaju odnosi između roditelja i deteta jer dete izgrađuje osećanje straha, raste sa velikim osećajem krivice i izrazito lošim mišljenjem o sebi (sve do viših razreda osnovne škole deca veruju da su „kriva“ čim ste vi prisiljeni da ih udarate). Telesno kažnjavanje utiče na razvijanje ličnog nezadovoljstva i nesigurnosti. Ono ne samo da ugrožava detetovo zdravlje, integritet i dostojanstvo već ostavlja posledice čak i kada one vidljive povrede i ožiljci prođu. Gubi se poverenje i komunikacija. Ne znam odakle su batine izašle ali znam gde treba da odu. Zauvek.

Ako zabrane “batine”, to znači dozvoliti deci da rade šta hoće?

Neophodno je da sa svojom decom uspostavite granice dozvoljenog ponašanja, usklađenih sa njihovim trenutnim uzrastom. To ne znači da će deca moći da rade šta god hoće, već samo da roditelji neće smeti da ih telesno kažnjavaju, tj. oni neće moći da rade šta hoće. Pored onih preporučljivih vaspitnih postupaka i kazni koje ne povređuju dete, roditeljima još uvek preostaju ucene, pretnje, omalovažavanje, ponižavanje... Na žalost, protiv ovih oblika nasilja, zakona nikada neće ni biti.

“Omaklo mi se, inače ja ne bih, dete to zna pa će mi oprostiti..”

Kazna uvek treba da je u direktnoj vezi sa nekim detetovim ponašanjem, a ne sa vašim trenutnim raspoloženjem. Izrazito je važno da detetovi postupci ne postanu okidač za vaša skrivena osećanja i nagomilane probleme. Uvek kažnjavajte neki određeni postupak a ne samo dete. Roditelji kojima se udarci “omaknu” nikada ne prave ovu razliku.Telesnim kažnjavanjem roditelji priznaju da ne umeju da kontrolišu sopstvenu nervozu ili pokazuju nemoć da na neki drugi način dopru do deteta. Ali, dete nikada ne zna da ga vi bijete zato što ne poznajete drugi način kažnjavanja. Umesto toga, u ranom uzrastu, ono misli:”Loš sam, zato moraju da me tuku…” tako se kod njega, postepeno stvara snažan osećaj krivice i manje vrednosti.

„I mene su moji roditelji tukli, pa šta mi fali?“

Ako ste od onih koji su prošli kroz „telesno čeličenje“ svojih roditelja, verovatno se toga još sasvim dobro sećate, iako ste odrasla osoba. Mnoge druge stvari ste zaboravili ali to, sigurno niste. Tužna je istina da vam, ustvari, fali. Jer, da vas roditelji nisu tukli u detinjstvu, danas biste bili drugačija osoba. Možda biste imali više samopouzdanja a time izraženiji smisao za humor, veći broj prijatelja, opušteniji pristup problemima... Podrazumeva se da bi imali drugačiji odnos prema svojim roditeljima i prema svojoj deci.

Telesno kažnjavanje daje rezultate!

Netačno. Usled telesnog kažnjavanja dete ima strah od bola, i ne želeći da ponovo doživi taj bol, prestaje da se ponaša na određeni način.Ali, ono nije shvatilo razlog zašto je neki postupak loš, niti je naučilo dugoročnu lekciju. Telesno kažnjavanje, na žalost, daje drugačije rezultate: istraumiranu, nesigurnu decu koja imaju strah od vas i vaših reakcija kao posledica na neki njihov postupak. Tako stvarate lažni roditeljski autoritet, zasnovan na strahu i traumi.

Bezobrazna i agresivna deca, prosto, sama traže batine

Netačno. Deca se ne rađaju kao agresivna ili bezobrazna. Ona takva postaju, dobrim delom, zahvaljujući ponašanju svojih roditelja. Agresivnost prema drugoj deci je veoma često model ponašanja iskopiran iz sopstvene porodice, a ponekad i ventil za ispoljavanje nataloženih emocija, konflikata ili izraz nesnalaženja u sopstvenoj vršnjačkoj grupi... Na ovaj način deca skreću pažnju na sebe, tj. ponašaju se dovoljno upadljivo (po cenu da to bude opšte osporavano), samo da bi privukla pažnju svojih roditelja. Činjenica je da su agresivci, u stvari, slabići i da im nedostaje samopouzdanja. To, takođe važi za odrasle agresivce, tj. njihove roditelje. Problem sa odraslim agresivcima se udvostručuje jer oni narušavaju odrastanje svog deteta, a psihičke traume izazvane telesnim kažnjavanjima ostaju duže i trajnije nego modrice. Agresivnom detetu ne treba popuštati, niti se zanositi da će njegov bes, ljutnja, nasilno ponašanje proći samo od sebe (ponekad su potrebne godine da se to dogodi, a ponekad se ne dogodi uopšte), već pomoći.

Poneka “ćuška“ ne može da škodi

„Ćuška“ ne može da škodi samo ukoliko je ona trenutni, jedini način koji imate na raspolaganju (nemate vremena za objašnjenje) kojim dete sprečavate da se povredi. Na primer: pretrčavanje ulice, i sve one kućne opasnosti sec, pec, rez... Svaka druga ćuška, isto kao batine, šamar ili slično može samo da škodi.

Deca su «tabula rasa» tj. neispisana (prazna) tabla, moraju se očeličiti kako bi se ispravno vaspitala...

Netačno. Izraz da je dete «tabula rasa» nastao je veoma davno, a čak ni u svoje vreme nije bio istinit. Ipak, mnogi roditelji još uvek veruju da deca dolaze na svet bez ikakvih ličnih osobenosti i da isključivo od vaspitanja zavisi kakva će postati. Oni su potpuno zaboravili veliku moć genetike. Vaše dete nikako nije prazna tabla, ili «tabula rasa», jer je dolaskom na svet, na sebi već imalo ispisane vaše gene, mnoge vaše osobine i vrednosti. Dalji njegov razvoj zavisi od sredine u kojoj odrasta, njegovih vršnjaka, ali u ogromnoj meri, od vas i vaših vaspitnih postupaka.

Prva pomoć kod opasnih ujeda

(Blic)
Ubodi osa, škorpija, ujedi zmija: šta prvo uraditi

Ukoliko rešite da odmor provedete aktivno, van kruga hotela, sasvim je moguće da ćete ovog leta imati bliske susrete sa gmizavcima i insektima. U ovom broju „Blica“ daćemo uputstva ukoliko vam se desi da vas ugrize zmija, ubode škorpija, opeče meduza.


Vakcinisite se protiv tetanusa svakih 5 godina.

Zmija

Ako ste negde u prirodi gde je visoka trava, pokušajte da izbegnete hodanje po njoj ako niste u debelim kožnim ili gumenim čizmama. Radije za šetnju odaberite pregledan, već utaban put. Zatim nikako nemojte zavlačiti ruke ili noge na nepregledna mesta poput grmlja ili iza nekog kamena, jer u takvim slučajevima zmija reaguje iz straha, a nije preporučljivo ni podizati neko veće kamenje ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije. Treba imati na umu da zmije vole da se penju po drveću ili stenama, a posebno je važno istaći da ne treba dirati ni mrtvu zmiju, jer tokom nekoliko sati nakon smrti još uvek postoji opasnost od refleksnog ugriza.

Ako vas ugrize
U slučaju ugriza otrovnice, izbegavajte svaki fizički napor i strogo mirujte kako bi se otrov što sporije širio telom. U slučaju da se radi o ugrizu na ekstremitetima, potrebno ih je labavo imobilisati u funkcionalnom položaju, ispod nivoa srca, a sav nakit i delove odeće koji stežu treba skinuti i otići do najbliže zdravstvene ustanove. Ono što nikako ne smete da učinite jeste da stavljate led na mesto ugriza, režete kožu u području ugriza, isisavate ranu i jako podvezujete ekstremitete.
Ekstremitete eventualno možete podvezati srednje jakim stiskom pet do deset centimetara iznad ugriza kako bi se zaustavila venska i limfna cirkulacija.
U slučaju da se ne radi o ugrizu otrovnice, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba proveriti kada je osoba poslednji put vakcinisana protiv tetanusa, jer ukoliko je prošlo pet godina, potrebna je dodatna vakcinacija.

Simptomi

Na mestu ugriza obično se nalaze dve ubodne ranice u razmaku od šest do osam milimetara, iako je moguće da postoji samo jedna ranica ili ogrebotina. Najčešće se ugrizi nalaze na donjim ekstremitetima, a najopasniji su ugrizi u glavu i vrat. Na mestu ugriza se javljaju bol i oteklina, u težim slučajevima potkožna krvarenja i plikovi s hemoragičnim sadržajem. Regionalni limfni čvorovi se povećavaju i bolni su na dodir, a od opštih simptoma mogu se javiti vrtoglavica, bolovi u stomaku, mučnina, povraćanje, proliv, a postepeno dolazi do razvoja šoka (bleda, hladna koža orošena znojem) s mogućim smrtnim ishodom.

Škorpija
Kod nas škorpija ima uglavnom u priobalju i za razliku od onih koji žive u tropskim i suptropskim područjima relativno im je slab otrov. Do uboda škorpije uglavnom dolazi slučajno, ako ih nagazimo ili nam se zavuku u odeću ili obuću. Na mestu uboda razvije se kvržica koja svrbi, a oko nje se javi crvenilo. Po pravilu ubod nije teži od uboda komarca. Ali kod posebno osetljivih osoba može se poremetiti opšte stanje, uz znojenje, grčeve i povraćanje. U tom slučaju najbolje je da se obratite lekaru, ali u ostalim slučajevima nakon uboda naših škorpija, lečenje nije potrebno, a mesto uboda može se hladiti ledom.

Otrovni insekti
Na našu sreću, mi ne živimo u podneblju gde žive opasni i izrazito otrovni insekti. Insekti poput osa, pčela ili stršljenova opasni su samo za ljude koji mogu dobiti alergijsku reakciju nakon njihovog uboda. Te alergijske reakcije često su vrlo opasne jer, ukoliko se pravilno i pravovremeno ne leče (potrebna je medicinska pomoć), mogu se završiti kobno.
Ovi otrovni letači najčešće dolaze u dodir s ljudima za vreme ručka ili pri posluživanju slatkih jela i sokova, budući ih privlači slatka hrana ili napici. Takođe bi svako od nas trebalo da izbegava da se bosonog šeta po travi, a zanimljiva je i informacija da te insekte privlače i šarene boje. Zato, ukoliko ste se odlučili da dan provedete u prirodi, možda bi bilo dobro da obučete odeću neutralne boje, poput bele, sive ili krem.
Među gorenavednom gru-pom insekata najopasniji je stršljen, zatim osa, pa tek onda pčela. Pčela nakon uboda umire jer joj žaoka ostaje u koži žrtve, dok osa i stršljen mogu ubosti i po više puta jer im žaoka ostaje. Na mestu uboda uglavnom se javljaja otok koji boli, i crvenilo, a ponekad i povišena temperatura. Kod težih slučajeva može doći i do povraćanja i kolapsa.
Najteži slučajevi su alergijske reakcije koje mogu da dovedu do anafilaktičkog šoka gde je hitno potrebna medicinska intrevencija. Posebno teški slučajevi događaju se i kod uboda u usnu ili usnu šupljinu jer može doći do gušenja.
Na mesto uboda stavite led, a ukoliko do uboda dođe na usni ili u usnoj šupljini, bilo bi dobro da sisate led i treba da odete kod lekara.

Ubodi morskih životinja
Kad vas opeče meduza, potrebno je ožareno mesto isprati morskom, a nikako slatkom vodom. Zabranjeno je trljati ranu ili stavljati led na nju, a najbolje bi je bilo namazati je sirćetom, kremom za brijanje ili sodom bikarbonom jer se na taj način sprečava širenje otrova po telu. Ukoliko vam meduza opeče oko, oči se dobro isperite ovoga puta tekućom slatkom vodom, a nikako morskom, dok se ubodi na području usta tretiraju razređenim sirćetom ukoliko nije došlo do otoka ili otežanog gutanja. U svakom slučaju, kod uboda meduza, potrebno je zatražiti medicinsku pomoć, a ona je neophodna i u slučajevima jakih oteklina, poteškoća u disanju ili gutanju i kod jakih bolova.

Apartmani Tivat - na samoj obali mora

Sve slike koje se ''vrte'' na slideshow-u mogu da se vide u vecem formatu klikom na dugme ispod slideshow-a sa natpisom:
View all images

Opis apartmana:
Sva tri apartmana su potpuno nova i opremljena sa ljubavlju. Karakteristike sva tri:
  • Zajednicka terasa 8m2
  • Obezbedjen privatni parking
  • Klima uredjaj
  • TV
  • Peglanje (usluga moguca uz dogovor)
  • Opremljena kuhinja sa potrebnim priborom prema broju kreveta
  • Frizider
  • Ciscenje apartmana jednom sedmicno
  • Pogled na more
  • Pescana plaza
Moguce dodatne aktivnosti:
  • Organizovani izleti brodom
  • Organizovano pecanje
  • Restorani (razliciti tipovi)
  • Aktivnosti na vodi
  • Tenis, stoni tenis, mini golf
  • Ronjenje
Udaljenost od:
  • More 5m
  • Plaza 20m
  • Autobuska stanica 300m
  • Najbliza benzinska pumpa 1km, LPG (gas) 2km
  • Ambulanta 300m
  • Prodavnica (ima ih vise u okruzenju)
  • Posta 300m
  • Turisticka agencija 300m
Crveni apartman:
  • Cetvorokrevetni apartman - Kupatilo, soba, kuhinja
Zeleni apartman:
  • Trokrevetni apartman - Kupatilo, soba, kuhinja
Krem apartman:
  • Trokrevetni apartman - Kupatilo, soba, kuhinja

Cene u Eurima

Tip smestaja

01.Jun-01.Jul

01.Jul-30.Avg.
30.Avg-01.Okt

Trokrevetni apartman

- max. 3 osobe


60,00

70,00

30,00

Cetvorokrevetni apartman

- max. 4 osobe


65,00

75,00

35,00

Cena: Po apartmanu ca jednu noc

Ukoliko ste zainteresovani za rezervaciju smestaja ili imate bilo koje dodatno pitanje posaljite mi mail na: terezamiljkovic@yahoo.com
rado cu Vam izaci u susret oko svega sto Vas interesuje.