Da plivanje bude uživanje

(Politika)

Plivanje je najlepši način da se opustite i rashladite u vreme letnjih vrućina. Da se ovo uživanje ne bi završilo kobno, potrebno je preduzeti mere predostrožnosti. Nikada ne treba precenjivati sopstvene mogućnosti – iskusni plivači zbog toga su često u većoj opasnosti od onih koji slabije plivaju, jer se odvažno otiskuju u dubinu, plivaju u vodama koje nedovoljno poznaju i veruju da imaju snage da preplivaju velike daljine.
Kod velikih napora može se dogoditi da plivača uhvati grč, koji najčešće zahvata mišiće listova, bedara ili ruku. U takvim situacijama najvažnije je ostati priseban, pošto strah i bol lako parališu i najiskusnije. Treba se što pre okrenuti na leđa i ispraviti ruku ili nogu kako bi se mišić istegnuo i polako se uputiti ka obali, ne naprežući deo tela koji je zahvatio grč.
Da bi boravak u vodi bio bezbedan, veoma je važno naučiti kako da se održite na vodi, što je najbolje učiniti u školi plivanja. Posebno je bitno paziti na mališane, čak i onda kada je profesionalni spasilac u blizini: spasioci, ma koliko dobri bili, ne mogu da vode računa o svim plivačima, a dovoljan je samo trenutak neopreznosti da se dogodi nesreća.
Nije isto da li se pliva u reci, jezeru, moru ili bazenu. Slana voda je gušća pa je u moru lakše održati se na površini, ali plivačima preti opasnost od morskih struja, visokih talasa, ali i morskih životinja, kao što su meduze ili ježevi. Kad stojite na samoj obali, nikada ne okrećite leđa vodi, jer vas talas može iznenada zapljusnuti, potopiti i ostaviti bez vazduha. Izbegavajte plivanje blizu dokova i stena, pošto vas talasi mogu baciti na njih i izazvati opasne povrede. Ako naiđete na jaku vodenu struju, ne pokušavajte da plivate uz nju, već sačekajte da njena jačina popusti, pa tek onda isplivajte. Slabiji plivači trebalo bi da izbegavaju upotrebu dušeka ili lopti na naduvavanje kao pomoć pri plivanju: ovakva pomagala mogu se izduvati ili iskliznuti, ostavljajući plivača daleko od obale. Uvek plivajte u društvu i izbegavajte preveliko naprezanje. Ako planirate da preplivate dužu deonicu, sigurnije je plivati paralelno sa obalom nego ka pučini.
Voda u rekama i jezerima obično je mutna, pa se u njoj ne mogu videti oštre stene ili trava koja se može obmotati oko nogu plivača, a opasnost, nažalost, često predstavlja i otpad koji se krije na dnu. Zato treba biti veoma oprezan i izbegavati plivanje na delovima koji nisu predviđeni za to. Najbolje je rashladiti se tamo gde postoji uređena plaža, a najbolje je ako na njoj ima i spasilaca. Delovi reke ili jezera koji su bezbedni za plivanje najčešće su obeleženi bovama ili ogradama i ne bi ih trebalo napuštati.
Ni rashlađivanje na bazenima nije sasvim bezbedno – opasno je plivati u blizini filtera i odvoda vode, jer se kosa ili uzice opreme za kupanje mogu zakačiti za njih i povući plivača pod vodu.

Negovana trudnica

(Glasjavnosti)

Telo žene koja je u drugom stanju trpi drastične promene tokom devet meseci

Ako je za utehu, proširene vene obično nestaju brzo posleporođaja. (Moje nisu)

Nije slučajno što se trudnoća naziva drugim stanjem jer su neosporne promene kako na samom telu, tako i u čitavom organizmu. Iz tog razloga, drage trudnice, treba da posvetite posebnu pažnju nezi vašeg tela.

Grudi će vam se sigurno uvećati barem za dva broja i zbog toga treba da vodite računa da budu dobro učvršćene jer će u suprotnom da vam stvaraju neprijatnosti ukoliko se previše opuste. Na koži oko bradavica se mogu pojaviti mala ispupčenja, a to su lojne žlezde koje luče loj za podmazivanje. Kako trudnoća odmiče, bradavice postaju sve mekše i lagana masaža će doprineti da postanu savitljive i spremne za dojenje. (Nije neophodno)Iz grudi može da procuri gruševina ( kolostrum) od koje mogu da se stvore kraste na bradavicama. (Nisu kraste vec sasuseno mleko) Da biste predupredili tu pojavu, perite i sušite nežno i temeljno bradavice barem dvaput dnevno. (Ovo je preterivanje. Kod nekih zena se kolostrum javi a kod nekih ne, u manjoj ili vecoj kolicini.)

Ruke su takođe podložne promeni, naročito nokti. Obično se izduže i ojačaju, ali ponekad pucaju i lome se. Ako se to dogodi, redovno ih secite i zaštitite ih rukavicama tokom grubljih poslova ili kada uranjate ruke u vodu. Nanosite što češće sredstvo za jačanje noktiju da biste ih zaštitili od pucanja.

Većini žena tokom trudnoće se koža prekomerno rastegne prilikom dobijanja na težini, a kao posledice toga javljaju se strije. Uglavnom se stvaraju na grudima, stomaku i na vrhu butina kao tanke crvenkaste linije. Ukoliko kožu dobro hidrirate i pazite da ne dobijete previše na težini, svešćete strije na minimum. Posle porođaja tragovi rastezanja prelaze u tanke srebrnaste linije. (Tacno ali sam ja uspela da prodje tri trudnoce bez njih)

Proširene vene mogu vam zadati mnogo muka, a izaziva ih hormon trudnoće ili materica koja pritiska nadole, pa sprečava protok krvi iz nogu u srce i mogu izazvati pojavu bolova u nogama. Da biste ublažili bol, pokušajte sa masažom nogu losionom. Nastojte da izbegavate da dugo stojite i, kad god vam se ukaže prilika, podižite stopala da olakšate neprijatnost.Šetnja će doprineti protoku krvi. Ako je za utehu, proširene vene obično nestaju brzo posle porođaja. (I jos jednom da napomenem da su kod mene jos uvek prisutne)

Pakujte se bez panike

(Glasjavnosti)

Spremanje kofera pred odlazak na put za mnoge predstavlja veliki stres

Kucnuo je čas da i vi polako počnete da pakujete stvarčice pred put na more. Putna groznica vas trese već nekoliko dana, jer vam je u glavi totalna zbrka oko toga šta vam treba, a šta ne i da li će sve stati u torbe i kofere. Dodatni stres vam predstavlja i to kako će se opremiti vaš dragi. Da li će se on setiti onoga što ćete vi možda zaboraviti. Lagano, nema mesta panici! Obično pred odmor nastupi veliki stres oko pakovanja kofera. Bečki stručnjak za modu i planiranje slobodnog vremena, Izabela Klausnicer kaže da je spremanje za godišnji odmor više nego jednostavan posao.
- U stvari na odmoru skoro da vam ništa nije potrebno- smatra Klausnicer.

Verujemo da vas Klausnicerova nije baš ubedila da je spremanje prost posao i baš zbog toga evo nekoliko saveta koji će vam olakšati pakovanje!
Prvi korak svakako je da izaberete odgovarajući kofer. Takozvana vikend-torba preporučuje se za maksimalno jedno noćenje. Nećete pogrešiti ako se odlučite za čuveni kofer na točkiće. Idealna je varijanta za sve prilike i dužinu boravka na moru ili planini. Ako se pakujete u poslednjem trenutku, verovatno ste i preterali sa prtljagom, pa se vaš kofer ne da zatvoriti. Bez obzira što ste izbezumljeni pred put najbolje bi bilo da pakovanje planirate nekoliko dana unapred. Napravite spisak, i tako ćete sigurno izbeći stres. Teške stvari i cipele stavljajte na dno kofera, a lake na vrh. Praktikujte da nosite stvari koje se ne gužvaju, kao što su farmerke. Neka vam smernica budu omiljeni komadi garderobe. Ne morate na odmoru da prikazujete šta sve imate u ormaru. LJudi pa odlazite na odmor, ne izlazite na modnu pistu!
- Većina ljudi na odmoru nosi uglavnom iste stvari- tvrdi Klausnicerova.

Pozuri polako

Jedna poslovica kaže, ”Kada ti se najviše žuri, budi najsporiji“, ili druga verzija koja jednostavno kaže, “'Žuri polako”. Ovo bi mogla da bude i vrlo korisna životna filozofija, a ove izreke možda su i inspirisale kanadskog novinara Karla Onorea da napiše knjigu “Kornjača je pobjednik”, koja je postala svjetski bestseler i u kojoj se autor otvoreno suprotstavlja invaziji brze hrane i sve pogubnijem stilu života, gdje je žurba na svakom koraku. Autor pokazuje da ta brzina počela ozbiljno da ugrožava zdravlje, životnu sredinu i međuljudske odnose. Stoga, umjesto da samo negdje žurite, usporite i uživajte u svakoj sekundi, to jest, šta god da radite, radite to sporije.
A evo i deset zapovijesti za život u pravoj brzini.
1. Ustanite deset minuta ranije da biste na miru doručkovali, popili kafu i bez žurbe se pripremili za posao.
2. Do posla, dio puta pređite pješačeći. Prošetajte malo čak i ako ste umorni.
3. Ne gubite strpljenje i ne nervirajte se u saobraćaju i u kupovini dok čekate u redu. To vrijeme provedite u razmišljanju, pa čak i u maštanju o lijepim stvarima.
4. Kada ulazite ili izlazite iz neke prostorije, pozdravite uvijek sve prisutne.
5. Prilikom slanja SMS-a ili mejlova, budite učtivi i uvijek počnite poruku ili pismo sa, Poštovani, Dragi ili slično.
6. Ne radite više stvari odjednom, jer se može desiti da nijednu ne uradite do kraja.
7. Ako upisujete neki kurs ili nešto trenirate, gledajte da to nije na drugom kraju grada.
8. Nemojte se preopterećivati svakakvim obavezama.Napravite prioritete, i naučite da nekada kažete i 'NE'.
9. Ako su vam se gosti najavili u zadnji čas, nemojte da paničite. Uostalom gosti dolaze zbog vas, zar ne.
10. Ukoliko ste u mogućnosti, svaki vikend provedite u prirodi i tamo napunite baterije.

Fini hladni kremovi

Na nesnosnim letnjim vrućinama ništa ne prija tako kao poslastica iz frižidera ili zamrzivača! To su najčešće sladoledi i ledene torte koji se mogu nabaviti u prodavnici, ali mnoge domaćice imaju ledeno-slatke ”adute” iz svoje kuhinje. Uz malo mašte i kulinarskog umeća, ”arsenal” ledenih poslastica može se značajno uvećati, na veliko oduševljenje ukućana. Ipak, nije na odmet razmisliti o mogućim posledicama! Tu, pre svega, mislimo na kalorije... Ledene čarolije su tako primamljive da će nam se oko struka, a da se ni okrenuli nismo, nagomilati centimetar-dva viška

SLADOLEDI

Ovo je bez dileme najpopularnija letnja poslastica na svetu, toliko omiljena da je postala simbol letnjeg osveženja. Obilje novih ukusa, sastojaka i dodataka, čine da svake godine raste broj zadovoljnih konzumenata ovog carskog ledenog slatkiša. Postoji na hiljade recepata za sladoled, a mi predlažemo poslasticu sa čuvenim irskim krem-likerom Baiylesom.
Priprema: Pomiješati 300 ml mlIJeka, 120 grama šećera i 2 kesice vanil-šećera, zagrejati na slaboj vatri dok se šećer ne otopi, ohladiti i dodati 300 ml umućene slatke pavlake, dobro promešati i dosuti 120 ml Baiylesa uz stalno mućenje mikserom. Staviti u frižider preko noći da se dobro zgusne.
Ako želite da izbegenete stvaranje sitnog leda u sladoledu, a nemate aparat za pripremu sladoleda, dobar savjet je da svakih 20-30 minuta promešate smesu u frižideru. Na ovaj način trajaće nešto duže dok se sladoled ne ”smrzne”, ali u njemu neće biti ni trunke leda.

ĐELATO

Naravno, ne bi trebalo zaobići ni originalni gorki čokoladni đelato, jedan od najpoznatijih italijanskih specijaliteta. Dobra vest: ima manje mlečne masti nego ”običan” sladoled, ali se i brže se topi. Ništa strašno, to samo znači da ćete morati i brže da ga pojedete!
Priprema: U većem sudu pomiješati 4 žumanca sa šećerom dok ne nastane fina krema bledožute boje i u nju polako dodavati 400 ml proključalog mleka, uz brzo i stalno miješanje. Zatim otopiti 3 reda gorke čokolade, dodati u smesu, mešati i dosuti kašiku kakaoa u prahu. Paziti da ne proključa. Pomešati 2 kašike šećera i vode i zagrevati na blago povišenoj temperaturi dok se šećer ne rastopi i pretvori u karamel, dodati u kremu i promešati. Ostaviti preko noći u frižideru.

LEDENI KREMOVI

Slatki, čvrsti i – hladni, ovi deserti će sjajno zasladiti ručak ili večeru. Čokoladni mus spada među najpoznatije, a kada je dobro rashlađen predstavlja ”pun pogodak”.
Priprema: Napraviti šne od 4 bjelanca i potom na pari rastopiti 250 grama crne čokolade (poželjno sa što većim procentom kakaoa) i malo putera. Pošto se masa malo ohladi, dodati u nju 4 razmućena žumanca. Za to vreme u šolju mleka sipati želatin i mešati dok smesa ne počne da se zgušnjava, a potom, polako mešajući, sipati u rastopljenu čokoladu. Dodati šne i malo ruma, po ukusu. Mešati dok se svi sastojci ne sjedine, preliti u posude i dobro ohladiti.
Umesto crne čokolade može se koristiti bela, čime se dobija mus te boje. Mnogi kuvari praktikuju da pomiješaju ta dva musa i naprave prelepu crno-bijelu slatku kombinaciju.

ŠEJK

Ovu poslaticu neki nazivaju ”sladoledom koji se pije”. Najbrže, u kućnim uslovima, šejk se može napraviti od nekoliko kugli sladoleda i šolje mleka, koji se pomiješaju u blenderu. Postoje originalni recepti za pripremu ovih izuzetno ukusnih i osvježavajućih ’’mućkalica’’, kao što je ovaj voćni ljetnji šejk sa ledenom aromom mente koji će vas sjajno osvežiti.
Priprema: U blenderu pomiješati iseckanu dinju (250 g), pola čaše nemasnog jogurta i sok od polovine limuna, razmutiti, pa dodati sok od druge polovine limuna, porciju zaleđenog zelenog grožđa i kašičicu sitno iseckane mente. Promešati u blenderu dok se sastojci potpuno ne sjedine i dobro ohladiti.
Ukoliko želite da vaše ledene kreacije izgledaju lepo, zapamtite da su šejkovi kao stvoreni za ukrašavanje. Servirani u visokim čašama, uz dodatak voća ili šlaga, sa ukrasima u vidu kišobrančića, garantovano će ”oboriti sa nogu” vaše goste.

VOĆNA SALATA

Oni koji drže do besprekorne linije znaju da i rashlađeno isjeckano voće, bez ikakvih zaslađivača, može biti odlična poslastica. Voćne salate su jednostavne i brze za pripremu, a uz malo posnog šlaga na vrhu postaće neodoljiv niskokaloričan slatkiš.
Priprema: Pomiješati 3 porcije jagoda, 2 porcije očišćenih breskvi i iseckane lubenice sa jednom bananom, kriškom dinje i isjeckanim kivijem. Dobro promiješati i preliti sa pola litra poluzaleđenog soka od pomorandže. Ostaviti da se rashladi u frižideru oko sat vremena.

FRAPE

U nekim zemljama pod frapeom se podrazumijevaju hladni napici od mleka, kafe, ili čokolade, međutim, pravi frape je ledena poslastica napravljena od svježeg voća i sitno smrvljenog leda. U zavisnosti od gustine, konzumira se slamčicom ili kašičicom, ali, u svakom slučaju ”hlađenje” je zagarantovano. Za leto preporučujemo frape od slatko-kiselog voća kao što su maline, jagode ili kupine.
Priprema: U blender staviti 3 šake kockica leda i dodati svježe voće. Po ukusu sipati i šećer, kao i kesicu vanilin-šećera. Uključiti blender i mutiti nekoliko sekundi dok se led ne smrvi i pomeša sa voćem.
Pravilno pripremanje i čuvanje ledenih poslastica od velike je važnosti kako bi one ostale dovoljno osvježavajuće, hladne i – zdravstveno ispravne. Zbog toga što često sadrže lako kvarljive namirnice kao što su, na primer, jaja, neophodno ih je nabavljati kod provjerenog prodavca. Nakon pripreme hladni deserti se čuvaju u frižideru ili zamrzivaču na propisanim temperaturama: sladoled i đelato ”preferiraju” raspon od -8 do -15 stepeni C (ukoliko se čuvaju u hladnijim uslovima doći će do stvaranja leda, a na preko -5 stepeni C započinje njihovo lagano topljenje). Ostale ledene poslastice, u zavisnosti od vrste, najbolje je praviti neposredno prije pre serviranja, a ukoliko je to neizvodljivo, mogu ostati u frižideru maksimalno 2 dana, na temperaturi od 0 do 8 stepeni C.

Policajka unapređena zbog dojenja beba

Da li se secate vesti o zeni koja je posle katastrofe dojila cak 8 beba. Evo linka gde sam je pominjala:
http://babyandchild.blogspot.com/2008/05/kineskinja-doji-osam-tuih-beba.html

Evo sada i nastavka price o njoj:


Jedna žena policajac iz Kine unapređena je ovih dana zbog toga što je dojila nekoliko beba nakon velikog zemljotresa koji je 12. maja pogodio provinciju Sečuan.

Đijang Sijaođuan iz grada Đijangjua, stara 30 godina i sama majka, odlučila je da na svoj način učestvuje u pružanju pomoći ugroženima tako što je dojila nekoliko beba, javile su agencije.

Mlada žena preuzela je brigu o jednom broju dece koja su u prošlomesečnom zemljotresu izgubila roditelje, kao i one koja su zbog trauma majki ostala uskraćena za njihovo dragoceno mleko.

Za svoje zasluge dobila je odlikovanje Biroa za javnu bezbednost grada Đijangjua.

Najčešće greške u ishrani dece

(Blic)

Mnogi roditelji iz najboljih namera prave neverovatne greške kada je ishrana dece u pitanju. Mnogi misle da je vegetarijanski način ishrane savršen. Istina, možda za odrasle, ali za decu sigurno nije. Takođe izbegavaju da deci daju crveno meso, ali ne znaju da je upravo ovo meso bogato gvožđem koje je deci nephodno. Evo još nekoliko najčešćih grešaka kada je hrana u pitanju, a prave ih roditelji.

Bez mleka
Uza sve to, ishrana bez mlečnih proizvoda i nadoknade kalcijuma deci donosi pokvarene zube i loše kosti. A budući da kosti rastu do 20. godine, slabe kosti u tinejdžerskim godinama znače slabe kosti za ceo život i vrlo moguću osteoporozu.

Strah od crvenog mesa
Crveno meso povezuje se s pojavom tumora, ali majke koje su zbog toga potpuno izbacile crveno meso iz jelovnika svoje dece verovatno su zaboravile na gvožđe koje se tu nalazi. A deci treba gvožđe za razvoj mozga i rast.

Previše mesa - premalo Žitarica
Drugi roditelji opet preteruju s mesom nauštrb ugljenih hidrata - dijeta bogata mesom, ribom i salatom ne daje dovoljno energije za aktivan tinejdžerski život. Deci, a posebno onoj koja se bave sportom, potrebno je konstantno opskrbljavanje energijom, a to se najbrže postiže ugljenim hidratima. Majke pod uticajem modernih mesnih dijeta mogu opasno da pogreše.

Previše vlakana
Neki lekari su se susreli s malim pacijentima koji su neprestano patili od dijareje. Roditelji su ih hranili gotovo isključivo hlebom i povrćem i nisu shvatali šta nije u redu. Ali, stanje ove dece odmah se popravilo nakon prelaska na ishranu s manje vlakana.

Previše celovitih Žitarica
Svi stručnjaci se slažu u jednom, ne tretirajte decu kao da su odrasli i ne podvrgavajte ih pomodnim dijetama pseudostručnjaka ili ekstremnom režimu fizičkih aktivnosti.
Deci predškolskog uzrasta ne bi trebalo da dajete previše celovitih žitarica jer će u kasnijim godinama ova zdrava mršava deca biti u opasnosti od gojaznosti. U prilog tome govori i studija koju su sproveli američki stručnjaci, a koja je pokazala da zabranjivanje poslastica u detinjstvu nosi rizik od veće količine pojedenih poslastica u zrelijim godinama. A ovo je posebno tačno kod devojaka kojima su slatkiši bili tabu.

Kamilica i šipak protiv osipa

(Blic)

Prema poslednjim podacima britanskog pedijatrijskog zavoda, više od 75 odsto novorođenčadi pati od pelenskog osipa u prvim mesecima života. Uzroci pojave osipa mogu da budu brojni: gljivična infekcija, infekcija urinarnog trakta ili alergija na sapune i losione ili jednokratne pelene. Osim pelenskog osipa u području pelena se mogu pojaviti i seboreični dermatitis i atopijski dermatitis. Pa, ipak, iako je pelenski osip čest problem, nije ga teško rešiti.

Pelenski osip se najčešće javlja kod dece starosti 8-12 meseci (možda kao posledica uzimanja čvrste hrane). Još se istražuje da li na pojavu osipa utiče visoka koncentracija amonijaka (iz urina) ili bakterije i njihovi hemijski nusproizvodi (iz stolice). Neke informacije pokazuju da ovi faktori mogu da utiču na pogoršanje pelenskog osipa. Obično se pelenski osip može izlečiti češćim proveravanjem i menjanjem pelena, kao i korišćenjem krema sa cinkovim oksidom ili masti za smirenje kože i zaštitu od vlage.
Iako može da izazove veliku uzbunu i da uznemiri bebu, osip se povlači nakon nekoliko dana jednostavnim lečenjem.

IstraŽivanja o nezi dečije koŽe
Stručnjaci upozoravaju da među faktore koji utiču na pojavu osipa spadaju i proizvodi za negu dečije kože. U istraživanjima ističu: „Koža novorođenčeta je podložnija negativnim uticajima veštačkih agenasa od kože odraslih. Zato je rizik od sistemskog otrovanja mnogo veći kod novorođene dece.“ Ako se roditelji zaustave i pročitaju deklaraciju na proizvodu za negu dečije kože, otkriće da mnogi proizvodi sadrže sastojke koji mogu biti kontaminirani formaldehidom, 1,4-dioksanom, pa čak i nitrosaminom, a to su sastojci koji mogu da izazovu rak, jaku iritaciju kože ili oboje. Dečiji puderi bazirani na talku sadrže sitne čestice koje mogu da iritiraju kožu i mogu da sadrže parfeme, glavni razlog alergija i iritacije. Zato bi bilo dobro da izbegavate dečije pudere sa talkom. Iako se dečiji puderi najčešće stavljaju na pelenski osip, postoje bolja rešenja.

Zdrava dečija koŽa
Za negu dečije kože bilo bi dobro koristiti proizvode bez veštačkih boja i sintetičkih mirisa, koji su sami po sebi iritansi. Potražite proizvode koji su pH uravnoteženi sa prirodnim biljnim ekstraktima i esencijalnim uljima poput nevena, aloe i kamilice. Proizvodi za negu dečije kože koji pomažu kod pelenske iritacije uključuju:
Neven: Neven ima protivupalna i antimikrobska svojstva i stimuliše obnovu kožnih ćelija.
Aloe Vera: Aloe Vera pomaže u vraćanju integriteta tkiva, i ima ublažujuća protivupalna i antioksidantska svojstva.
Kamilica: Kamilica sprečava oslobađanje histamina i ublažava upalnu reakciju. Stimuliše regeneraciju kožnih ćelija.
Šipak: Šipak sadrži mnogo vitamina C i bioflavonoide koji jačaju zidove krvnih sudova, povećavajući otpornost i čvrstocu sudova i poboljšavajući cirkulaciju.
Ulje noćurka, suncokretovo ulje: Ova hladno ceđena ulja osiguravaju esencijalne omega-3 (linolenska kiselina) i omega-6 (linolna kiselina), kao i GLA (gamma-linolenska kiselina) masne kiseline – važne modulatore kod upalnog procesa. Pomažu u regulaciji epidermalne proliferacije i ljuštenja površinskih delova kože.
Zova: Zova pomaže u zaceljivanju kože i smanjuje upale povezane s alergijom.
Vitamin A: Vitamin A je potreban za rast i obnovu telesnih tkiva i pomaže u održavanju zdravlja kože. Pozitivno deluje na otpornost kože i membrane sluznice na hemijske i fizičke iritanse.
Vitamin C i bioflavonoidi: Vitamin C i bioflavonoidi deluju sinergijski na jačanju vezivnog tkiva u zidovima krvnih sudova, i tako povećavaju otpornost i integritet sudova i poboljšavaju cirkulaciju. Vitamin C je antioksidant koji pomaže kod smanjenja štetnih uticaja UVB zraka na ćelije epitela. Takođe pomaže u radu imunološkog i endokrinog sistema.
Vitamin E: Vitamin E je jaki antioksidant koji pomaže kod usporavanja starenja ćelija uzrokovanog štetnim delovanjem slobodnih radikala. Štiti kožu od upala uzrokovanih UV zracima i održava vlažnost kože. Reguliše abnormalnu proliferaciju površinskih slojeva kože.

Preventiva
Da bi sprečili pelenski osip važno je da često menjate pelene bebi, povremeno sa toplom vodom operete dečiju guzu dok menjate pelenu ili ostavite da se koža dobro osuši pre nego stavite drugu pelenu. Kad god možete dajte dečijoj koži priliku da diše i koristite prirodne proizvode za negu.

Kako da pričate sa vašim tinejdžerom

(Blic)
Ako vam je dete u pubertetu, svađe su neminovno deo svakodnevice. Psiholozi savetuju šta da uradite da biste izbegli probleme i stres.

Pet stvari koje nipošto ne bi trebalo da radite
1. Ne kažnjavajte dete uskraćivanjem ljubavi ako radije provodi vreme s vršnjacima ili putuje s društvom nego sa roditeljima.
2. Nikada nemojte tražiti da vam baš sve ispriča. U tom uzrastu deca moraju da imaju tajne.
3. Nemojte da čitate njegov dnevnik ili poruke s mobilnog telefona. Time ćete ozbiljno narušiti odnos međusobnog poverenja.
4. Ne pokušavajte da mu dokažete da ste stariji, iskusniji i dalekovidiji. Ubeđivanje neće ništa pomoći.
5. Ne pretite da ćete ga izbaciti iz kuće. Tinejdžerima je potrebno osećanje da imaju dom u kome se osećaju sigurno.

Pet stvari koje opuštaju
1. Stavite mu jasno do znanja da uvek može da se osloni na vas.
2. Utvrdite osnovna pravila koja treba da poštuje (nema konzumiranja droge, neophodna čistoća, pomoć u kući).
3. Razgovarajte s detetom o prednostima i nedostacima određenih postupaka i tako mu pomozite da donese ispravnu odluku.
4. Budite i ostanite svom detetu roditelji, a ne „najbolji drugovi“, jer najbolje drugove on već ima.
5. Dajte mu prostora za samostalno odlučivanje, na primer, kada je reč o izboru garderobe i muzike. Tako će naučiti da preuzima odgovornost.

Prirucnik za zdravstvene radnike - dojenje

Ocekujte uskoro prevod dela prirucnika koji je izdala WHO (svetska zdravstvena organizacija).
Za sada prevodim jedan deo.

Osmeh među ajkulama - vaspitanje

VASPITANJE
Čini se da je danas veća rjetkost nego ranije čuti nekog da kaže "molim", "hvala", "dobar dan", da se nekome obrati sa "gospodine" ili "gospođo", i čak se može desiti, ako svoju djecu učite lijepim manirima i tome da se pristojno ponašaju, da vas neki roditelji gledaju sa čuđenjem i da vam kažu da je takvo ponašanje prevaziđeno. Nije.
Vrlo je vjerovatno da svoju djecu učite onome što su vas naučili, možda roditelji, možda baka ili djed, možda neko treći iz rodbine ko je vodio računa da se sva djeca lijepo ponašaju. I tako naučite djecu da se starijima obraćaju sa "gospodine", "gospođo" ili "gospođice", da ne zaborave da se zahvale, da kažu "molim" nakon što se zahvale njima, da obavezno kažu "dobar dan", "dobro veče" i slično svima koje znaju... Često se već i četvorogodišnje dijete može naučiti svemu pomenutom.
Neki će na ovakvo ponašanje vaše djece reagovati osmijehom, i vama će biti drago zbog toga. Drugi će se nasmiješiti, misliti da je to baš slatko, ali malo zastarjelo, samo što vam to neće otvoreno reći. A neki roditelji će vas čak i otvoreno pitati zar ne mislite da je takvo ponašanje danas prevaziđeno, kada se svi trude da budu ajkule, a one s najjačim zubima, najvećom snagom, najbržim refleksima i najubilačkijim instinktima će dospjeti na vrh društvene ljestvice. Može se desiti i da, uz takav argument, nijeste sigurni šta da im odgovorite.
Želite li da i vaše dijete bude ajkula? Da li želite da podižete i vaspitavate dijete ili ajkulu? I da li vam se više dopada da na ponašanje vašeg mališana ljudi reaguju osmijehom kao da ih je sunce obasjalo, ili da se sklanjaju kao od neke opake zvjerčice? Izbor je na vama.
Odgovor na pitanje o prevaziđenosti lijepih manira može da bude ljubak osmijeh i: "Ne, ne mislim da je takvo ponašanje prevaziđeno". I nije, i postoji razlog zašto se to zove domaće vaspitanje - nešto što vaše dijete treba da nauči od vas, a ne od vaspitačice, učiteljice, trenera, ili da ne nauči uopšte - što roditeljima koji vam pitanje postavljaju očigledno nije poznato. Možete biti ponosni što ne podliježete pritisku sa strane da snizite standarde ponašanja čak i ako izgleda da je to opšti trend.

Novi Zeland: izaberite pol deteta

Kuda ide ovaj svet, vise nije dovoljno sto nauka omogucava da par dobije dete, sto je zivo i zdravo vec...

(B92)

Parovima koji se odluče za tretman veštačkog oplođenja in vitro (IVF) trebalo bi dozvoliti da biraju pol bebe, mišljenje je koje je novozelandski Bioetički savet dostavio vladi te zemlje.

Biranje pola deteta na Novom Zelandu trenutno je nelegalno i može da bude kažnjeno zatvorom do pet godina. Zakon je sličan i u Britaniji, Australiji, Indiji, dok je, na primer, u SAD biranje pola bebe dozvoljeno, izveštava DPA.

Novozelandska vlada, međutim, već radi na pravnim okvirima kojima bi se regulisala tzv. "genetska dijagnoza pre implantacije" (PGD).

Predsednik pomenutog saveta, profesor Martin Vilkinson, ističe da se za IVF parovi ne moraju odlučivati samo zato što imaju problem sa plodnošću, već i iz drugih razloga, koji osim medicinskih imaju i kulturni, duhovni i etički aspekt.

Vilkinson, na primer, ističe kako bi parovima koji već imaju više dečaka trebalo dozvoliti da odaberu ženski embrion. Njegov drugi primer je da parovi koji su imali pa izgubili sina ili kćerku, možda žele da ponovo imaju dete istog pola. "To nisu 'uvrnute', pomodne odluke, već deluju sasvim razumno", smatra Vilkinson.

"Odluke o tome da li obaviti PGD test, kako se postaviti prema dobijenoj informaciji, da li nastaviti sa trudnoćom ili ne, takve odluke trebalo bi ostaviti isključivo roditeljima", ističe Vilkinson.

Pomenute preporuke novozelandskog Bioetičkog saveta počivaju na jednogodišnjem istraživanju, tokom kojeg je 700 zainteresovanih iznelo svoje mišljenje o ovom pitanju.

Kako prepoznati zašto beba plače

(Vijesti)
PREPORUKE DOMA ZDRAVLJA PODGORICA
Dobijanjem novog člana porodice roditelji treba da budu informisani o pravilnoj ishrani svoje bebe, prije svega dojenju, pravilnoj njezi i navikama bebe. Zdrava beba plače dnevno oko 2 sata tokom prva tri mjeseca života. Najčešće plače zbog gladi, zbog dojenačkih grčeva, pretopljavanja, pothlađivanja ili zbog bola.
Može li roditelj prepoznati razloge bebinog plača?
Plač sa kratkom pauzom, dok dijete udahne vazduh, obično označava glad. Bebu treba nahraniti. U uzrastu od 10 do 15 dana novorođenče više jede nego prvih dana, te će zato češće plakati.
Plač svakog dana najčešće u isto vrijeme uz vrištanje, grčenje i crvenilo lica bebe, koji se smjenjuje sa periodima kada je djetetovo opšte stanje neporemećeno ( dobre je volje, a uz to dobija u težini), vjerovatno je posljedica dojenačkih grčeva tzv. kolika. Kolike ne treba shvatiti kao bolest nego kao fiziološku pojavu, nedovoljno objašnjenu, koja spontano prolazi. Ako beba ima grčeve treba je umiriti masiranjem stomačića u pravcu kazaljke na satu, hranjenjem, kao i maženjem i pjevanjem.
Ako beba plače tokom hranjenja mogući uzroci su buka, vrućina, pune pelene. Provjerite: prekinite sa hranjenjem, pokušajte smiriti bebu ljuljanjem, pa je opet probajte nahraniti. Može se desiti da beba usljed nepravilnog položaja tokom hranjenja ne dobija dovoljno mlijeka , „vuče u prazno“, pa probajte da je češće dojite. Ukoliko se plač nastavi potražite stručni savjet od svog pedijatra. Ako je beba na vještačkoj ishrani provjerite da li je razlog plača prehladno ili prevruće mlijeko, ili možda nepravilno pripremljeno mlijeko.
Uzrok plača bebe nakon obroka može biti progutani vazduh pri hranjenju – podignite bebu da podrigne.
Ako je između pojedinih vriskova dijete mirno oko 2 sekunde ili ako se plač pojačava, pa stišava, pa opet pojačava, dijete osjeća bol, pa je neophodan pregled djeteta.
Sve ste već pokušali – nahranili ste dijete, presvukli ste ga i utoplili, nije bolesno, ali ipak i dalje plače. Uzmite bebu u ruke i privijte je uz grudi. Ako plač slabi držite bebu u naručju, jer želi vašu blizinu. Ako dijete nastavlja sa plačem, potražite pomoć pedijatra.

Raspust

Vreme je raspusta, skola je zavrsena a sada...

(B92)

Raspust je detetov odmor. Potreban je svakom detetu školskog uzrasta, bez obzira koji je razred, koliko voli školu i kakve su mu ocene.

Jelena Holcer

Vremenska distanca od nekog događaja ili životnog perioda utiče da taj isti događaj danas sagledavamo drugačije nego kakav je bio u trenutku dešavanja. Tako, mnogi roditelji misle o svom školovanju kao idiličnom periodu, zlatnom dobu svog odrastanja. Međutim, škola nije laka, učenje nije jedina obaveza vašeg deteta, niti je sigurno da će od kolevke pa do … biti najlepše upravo đačko doba.

Uostalom, činjenica koliko deca željno čekaju raspust dovoljno govori koliko im je on potreban. Zato, dozvolite detetu da predahne i dajte mu šansu da se “izluduje”. Pustite ga da skače, jurca, trči, odnosno, da priča, ponaša se i misli kao dete. Ono to i jeste, iako škola uspeva da decu prebrzo uozbilji, zatrpavajući ih velikom količinom informacija, zadataka, obaveza.

Ukoliko putujete, napravite plan avanture (šta ćete kog dana raditi, kuda sve ići, šta sve obići…) Ovaj plan napravite zajedno sa detetom, jer tako unosite dozu radosti, iščekivanja i pre samog polaska. Ponesite na put njegove omiljene igračke, ali i knjige, papir, bojice, društvene igre (zgodne za slučaj lošeg vremena ili bolesti), tj. sve ono što će vama i detetu omogućiti zajedničko uživanje.

Pomozite detetu da oformi krug svojih prijatelja. Nije neophodno da budu iz istog mesta. Kada se letovanje završi, možete podržati dete da nastavi kontakt (pismima, telefoniranjem, posetama) ali ako do toga i ne dođe, letnje druženje ostaje trajna uspomena.

Letovanje bez vas. Ukoliko vaše dete ide prvi put na letovanje bez vas, setite se nekoliko napomena koje važe bez obzira da li ono ide sa bakom i dedom, vrtićem, ili samo sa jednim roditeljem.

Telefon. Bez obzira kog je dete uzrasta, koliko je blisko i emotivno vezano za osobu (osobe ili društvo vršnjaka) sa kojim putuje, neophodno je da imate mogućnost čestog telefonskog kontakta. Ovo je važno za vas (bićete mirniji već time što znate da ga možete čuti u svakom trenutku), ali još više za dete (u mnogim slučajevima vaš glas može biti dovoljna uteha). Ipak, nemojte telefonirati svaki čas. Tako ćete dete podsećati na sebe, rastuživati svojim glasom jer će se tako uvek setiti koliko mu nedostajete.

Takođe, ako prilikom telefonskog razgovora dozvolite sebi “ekstra” dozu tepanja ili počnete rafalno ispitivanje onoga što je vama važno da saznate (šta je jelo, šta obuklo, da li mu je dosadno…) nećete mu pružiti priliku da ono vama kaže šta želi. Koristite telefonske razgovore da pitate ono što je neophodno, ali mnogo više da slušate šta ono ima da kaže. U predškolskom uzrastu, tj. kada dete još uvek ne ume verbalno precizno da definiše svoje emocije ili doživljaje, koncentrišite se na “slušanje između redova”.

Priprema deteta. Nemojte slati dete nigde gde ono ne želi, ako ne morate. I u slučajevima stalnog odbijanja deteta da se odvoji od vas, ono ima svoje razloge koje vi treba da otkrijete i otklonite a ne “na silu” da promenite njegov stav. Razgovarajte ne samo o njegovom eventualnom odbijanju da ode bez vas, već i kada pristane, pružite sve potrebne informacije.

Ohrabrite ga. Recite mu da očekujete da će se odlično provesti, odgovorite na sva njegova pitanja. Ne zaboravite da kažete kako ćete biti u čestom kontaktu, kako ćete mnogo misliti na njega (da se dete ne bi osetilo odbačenim tj. steklo utisak da vi jedva čekate da ono ode).

Jasne instrukcije. Ono što se podrazumeva vama, nekome drugom može se podrazumevati sasvim drugačije. Sa kime god da vaše dete ide na letovanje, toj osobi dajte jasne instrukcije, ma koliko one bile smešne ili banalne (na primer, šta dolazi u obzir za večeru, koliko i kada preporučujete mazanje kremom za sunčanje…).

Postupnost. Dete postupno pripremajte na letovanje bez vas. To podrazumeva psihološku pripremu i razgovore sa kojima ćete otpočeti na vreme (zavisi od uzrasta deteta, ali je neophodno više razgovora sa vremenskim razmacima), kao i fizičku pripremu, tj. da naviknete dete da izvesno vreme provodi bez vas, u društvu drugih odraslih osoba. Postupnost u odvajanju, uticaće da dete lakše “pregura” odvojenost od vas, ali će i vaš stres i strah u ovom slučaju biti mnogo manje izraženi.

Letovanje sa bakom i dedom. Vaše dete je uvek vaša obaveza i odgovornost, pa čak i kada nije fizički prisutno. Odnosno, svaku lošu naviku koju “pokupi” sa letovanja, po povratku ćete verovatno vi morati da ispravljate. Zato pokušajte da ih preduhitrite (ovo važi i kada dete letuje sa vrtićem ili samo sa jednim roditeljem).

S obzirom da bake i dede nisu vešte u pronalaženju vršnjačkog društva za svoje unuče, obezbedite dovoljno društvenih igara, bojica, slikovnica i drugih knjiga za određeni uzrast… kao mogućnosti zajedničkog provođenja vremena.

Letovanje sa vrtićem. U zavisnosti od uzrasta deteta, njegove zrelosti, adaptiranosrti na vrtić, međusobnu bliskost sa vama – odredićete i da li ćete ga sa njegovim vrtićem uopšte pustiti. Pre nego što se odlučite za ovu mogućnost, informišite se detaljno u vrtiću : kakav je smeštaj, kakva ishrana, koje su njihove planirane aktivnosti, koliko ide dece, koliko vaspitača, kakvih su higijenski uslovi. Zatim, pitajte svoje dete da li želi da ide. Jedan od čestih razloga zašto dete odbija da ide sa vrtićem jeste strah i nesigurnost koju prepozna u roditeljima kada o ovoj mogućnosti zajedno razgovaraju. Dete vidi koliko su roditelji zbunjeni, nesigurni, uplašeni, pa to tumači : “Sigurno će se tamo desiti nešto loše, ili sigurno ne treba da idem, kada se mama ovako ponaša...” Zato, da bi “pustili” dete sa vrtićem naletovanje neophodno je da :

· Vi na to budete spremni

· Dete bude spremno (zrelo, zainteresovano, raspoloženo za ovaj put)

· Da je dete ranije odlazilo ili sa vrtićem na kraće (jednodnevne) izlete ili na drugi način ostajalo bez vas (na primer, bilo je već ranije sa bakom ili dedom odvojeno od vas nekoliko dana).

Končano, ukoliko ste deo letovanja propustili da provedete sa detetom, tj. ono ga je provelo bez vas, pokušajte da “ukradete” makar nekoliko zajedničkih dana. Leto i odsustvo obaveza iskoristite da se dodatno zbližite. Razgovarajte. Šetajte. Upoznajte ga još više, sigurno se promenilo od prošlog raspusta do ovog. Podstičite ga da se druži sa vršnjacima ali osmislite i vaše zajedničko vreme. Uostalom, možda ćete sledeću priliku da uživate u društvu svog deteta imati tek sledećeg leta. Zato, pokušajte da je iskoristite već sada.

Sajt u najavi



Sa ponosom moram da vam sapnem da sam danas popodne uplatila novac za prvi licno moj web sajt. Nadam se da cu se snaci i da ce se svideti svima vama koji posecujete moj blog. Jos samo da docekam potvrdu da je uplata legla... Naravno prvi ste obavesteni i o njegovoj adresi. Za sada cutim o detaljima da se ne ureknem (kuc, kuc, kuc).

Extra video snimak dojenja

Kakav ste primer svojoj deci?

(B92)

Kada u vašoj kući zazvoni telefon, a vi kažete detetu: „Ako je to N.N. reci da nisam tu“ – i dete vas posluša, šta ste zapravo, učinili? Pokazali ste sopstvenim primerom da je laganje u vašoj kući dozvoljeno ponašanje. Dalje, u svoju laž ste uvukli dete a sami prošli neotkriveno i nekažnjeno. Ostvarili ste svoj cilj, jer ste izbegli razgovor sa N.N. Kako bi vaše dete uopšte moglo odoleti da ponekad ne slaže, tj. da ne primeni vaš sistem u svom životu?

Jelena Holcer

Roditelji uglavnom nisu svesni koliko su veliki uzori svojoj deci. U predškolskom uzrastu, deca ih gledaju kao superbića koja sve znaju, sve mogu i poseduju sve moći sveta. Roditelji odlučuju da li će oni biti nagrađeni ili kažnjeni, šta će se jesti, kada spavati, imaju odgovore na sva njihova pitanja. U dečjim očima, oni su najpametniji, najbolji, najsavršeniji i imaju potpuno poverenje u ispravnost svega što ova superbića učine ili kažu.

Lični primer je najsnažnije vaspitno sredstvo. Dečje pronalaženje uzora u sportistima, glumcima, pevačima… dogodiće se kasnije, ali do tada će mnoge osobine već biti formirane, pa i to koliko se dete okreće ovim ličnostima uveliko zavisi od vašeg uticaja na njega u najranijem detinjstvu

Doziranje uticaja. Većina roditelja ne želi da preuzme odgovornost za neko negativno dečje ponašanje ili osobinu. Oni spremno odgovaraju da je u pitanju uticaj dece iz kraja ili škole, “lošeg” društva ili televizije. Zaista, sa prvom socijalizacijom (za neke je to vrtić a za neke osnovna škola), uticaj vršnjaka postaje sve veći. Ipak, do tada su mnoge osobine i načini ponašanja već ustaljeni. Na vama je da pratite uticaj koji druga deca ili okruženje ima na vaše dete.Tako, nikada ne kritikujte neko drugo dete već uticaj koji ono ima na vaše dete.

Takođe, razmislite o načinima na koje provodi vreme vaše dete. Jer, ako vi gledate španske serije, pa to čini i vaša ćerka - kakvu poruku ona dobija? Da li je glavna junakinja serije (mlada, lepa, siromašna, zaljubljena u nesrećno oženjenog ali bogatog muškarca) model ponašanja koji želite da usvoji vaša ćerka? Da joj u životu bude važnije da se “dobro” uda, a ne da li je obrazovana ili sposobna. Vi, kao odrasla osoba možete na drugačiji način doživljavati ove serije, ali vaše dete nema iskustvo koje imate vi.

Slično je i sa igračkama (često se govori da neke od njih razvijaju agresivnost), kompjuterskim igricama, akcionim filmovima, pa čak i sa crtanim filmovima. Sve to zaista, može imati negativan uticaj na dete, ali nisu isključivi tj. jedini krivci za neko dečje ponašanje.

Ograničite vreme koje dete provodi na ovakav način. Dozirajte ih. Ponudite neke druge sadržaje. Ne tražite izgovore. Pre nego što odgovornost za neko detetovo ponašanje prebacite na nekog ili nešto drugo (loše društvo, mediji...) pogledajte se u ogledalo. Odgovornost je uvek vaša. Poruke koje im vi šaljete, očekivanja koje imate kao i vaš sopstveni model ponašanja i vaši kriterijumi vrednosti su daleko opasniji okidači za neko neprihvatljivo ponašanje nego bilo šta drugo.

Učenje kopiranjem. Deca u predškolskom uzrastu najviše uče kopirajući ponašanje svojih roditelja, jer: 1. to su najveći autoriteti koje oni poznaju, 2. to su osobe koje vole najviše i kojima bezrezervno veruju, 3. osećaju se malima ne zato što to jesu po svom uzrastu, već zato što ne znaju ono što znaju njihove mame i tate. To je i razlog zašto kada pričate na jedan a ponašate se na drugi način – deca nepogrešivo kopiraju vaše ponašanje a ne vaše reči.

Nemoj da radiš ono što ja radim, nego ono što ja kažem”, kod dece nema efekta. Reči koje nisu podržane vašim postupcima, neće memorisati kao lični model ponašanja.

Podrazumeva se da karakter nije u potpunosti nasledan, uticaj koji će imati od svog okruženja je veliki a postoji i mogućnost da vaše dete bude vaša suprotnost. Ipak, ako je učilo od vas – kako bi moglo da nauči drugačiji način od onoga koji primenjujete vi?

Ako je dete svedok stalnih “teških” reči između svojih roditelja i živi u porodici gde su svakodnevno prisutni vređanje, ponižavanje, provokacije, psovke… i ono će usvojiti upravo ovakav vid komuniciranja, a zatim tu naučenu šemu ponoviti i u svojoj kući i van nje. Drugim rečima, naučiće jedini model komunikacije kome je bilo izloženo. Iz istog razloga, najpre će naučiti da govori “dobro jutro”, “molim” ili “hvala” ako je to vaše izražavanje. Ili, ako vi redovno jedete brzu hranu, vreme provodite ispred TV-a, ako se vi ne trudite da održite i negujete svoje prijateljske veze – tako će se ponašati i vaše dete. Ne možete ga naterati da se “drži bontona”, bude stpljivo, iskreno, ili da voli životinje ako mu ne pokažete ličnim primerom.

Bumerang. U pokušaju da još brže poraste, dete neće kopirati samo vaš način govora, (koristiće vaše izraze, žargon i psovke), vaše afinitete prema određenim osobama (koga ne volite vi - neće voleti ni ono), vaš stav prema higijenskim navikama (ako vi preskačete večernje pranje zuba, preskakaće i ono), već i mnoge uloge koje će se ispoljiti tek u budućnosti.

Na primer, ako vi sa radošću dočekujete praznike, kupujete poklone, pravite svečanu atmosferu, uživate i unapred se radujete... sasvim je izvesno da će dete ovaj model prekopirati u svoj život, zadržati ga i kada dođe vreme da ono obeležava praznike sa svojom porodicom.

Odnosno, ako se otac sa uvredama, stalnim kritikama i nepoštovanjem ponaša prema majci – može se očekivati da se tako ponaša i dete. Polne uloge u ovakvim slučajevima imaju veliku ulogu, tj. veća je verovatnoća da će se sin identifikovati sa tatom a ćerka sa mamom (čak i kada je mama žrtva). Ukoliko se ovakvi porodični odnosi ne promene, isti taj sin koji je gledajući svog oca kako se sa omalovažavanjem ponaša prema njegovoj majci, imaće slično ili isto takvo ponašanje prema drugim ženama u svom okruženju, a onoj maloj devojčici se lako može dogoditi da ostane žrtva, i kada poraste.

Tako se davno naučeni model iz detinjstva sada vraća kao bumerang, i kada je vaše dete postalo odrasla osoba.

Razgovarajte. Kada osvestite da je neko neprihvatljivo ponašanje dete preuzelo od vas, nemojte odmah početi da vičete, kažnjavate, pretite. Tužna je činjenica da ako vi ne promenite isto to ponašanje, nema mnogo šanse da ga promeni ono. Kako ćete ubediti svog tinejdžera da je pušenje opasno po njegovo zdravlje? Teško, ali još teže ako ste i vi pušač. Iako dete kopira ono što radite a ne ono što govorite, budite mudri da priznate svoju grešku. Recite mu da ni sami niste zadovoljni svojim ponašanjem, objasnite zašto, predložite da pokušate zajedno da se menjate, međusobno opominjete...

Lično iskustvo kao lekcija. Ličite li na svoje roditelje? Ne samo fizički, već po karakteru, ponašanju? Verujete li da : “Iver ne pada daleko od klade” ili: “Kakav otac – takav sin”? Ili da: “svako u svojoj deci ima najbolje ogledalo sebe samog?” Podsetite se svojih roditelja i sopstvenog detinjstva.

Ukoliko ste imali emotivno hladne i distancirane roditelje koji nisu umeli da vas pohvale, uvek su bili nezadovoljni ili nervozni – na njihovom primeru ćete verovatno naučiti kakvi roditelji vi NE ŽELITE da budete svojoj deci. Ipak, i ponašanje potpuno suprotno roditeljskom može biti naučeno kopiranjem roditeljskog.

Uči da bude različito od vas. Učenje kopiranjem je i kada se dete izrazito ne slaže sa nekim vašim postupcima i ponaša se suprotno čim za to dobije priliku. Ponekad se ta prilika dogodi tek kada dete odraste. Na primer, ono je odraslo kao jedinac, pa u sopstvenoj porodici stalno govori da zato što se ono osećalo usamljeno u svom detinjstvu imaće više dece. Ili njegovi roditelji su bili razvedeni pa će ono održavati sopstveni brak »po svaku cenu«. Ili, ukoliko ste ga vi tukli, ono se: 1. može zakleti (a potom se toga i dosledno pridržavati) da nikada neće udariti svoje dete, ili 2. tući će svoje dete, tj. vaše buduće unuče.

Robert Fulghum kaže: “Ne brinite se što vas deca često ne slušaju, već što vas stalno posmatraju.”

Sigurna sam da ne želite da iko tuče vaše buduće unuče. Zato, budite dobar primer već danas. Molim vas, razmislite o tome.

Poslovna žena, supruga i majka - AKO TRAŽIŠ POSAO NAĆIĆEŠ GA

Može li žena u Srbiji da ima i uspešnu karijeru i sređen porodični život ili, ipak, mora da se odluči za jedno između ta dva? Zašto se muškarac nikada ne suočava sa ovakvom vrstom dileme?

Zakon predviđa zabranu diskriminacije s obzirom na pol, trudnoću, bračni status i porodične obaveze zbog čega poslodavac ne može od žene koja traži posao da zahteva podatke o porodičnom, odnosno bračnom statusu i planiranju porodice.

Zaposlena majka

Takođe, poslodavac ne može da traži ni rezultate testa na trudnoću niti da uslovljava zasnivanje radnog odnosa njenim prethodnim potpisivanjem sporazumnog otkaza ugovora o radu.

Međutim, u realnosti je, ipak, drugačije. Većina poslodavaca ne traži baš test na trudnoću, ali se interesuje da li je kandidatkinja u braku ili ne, ako nije u braku da li ima stalnu vezu, kada planira da je kruniše brakom, ako je već u braku da li ima jedno ili dvoje dece, planira li da ima još dece ili je stavila tačku po tom pitanju.

Razlika među poslodavcima je uglavnom samo u pogledu njihove sofisticiranosti kada traže način da dođu do tih informacija.

U čekanju da se realnost promeni može da prođe puno vremena što nikome ko traži posao ne odgovara. Ni ogorčenost ne donosi ništa dobro sem što ostavlja loš utisak. Zato je naš savet ženi koja je došla da osvoji određeno radno mesto, odnosno da se “uspešno proda” da ne reaguje neprijateljski na takvu vrstu pitanja i da ne podseća poslodavca na to da se radi o nedozvoljenoj vrsti pitanja , ukoliko i dalje želi da radi za takvog poslodavca. Umesto toga pametnije je da umiri i uveri poslodavca da njena porodica nije prepreka tome da profesionalno obavlja svoj posao.

NE RADI SVE SAMA

Ukoliko su sve ili većina obaveza u vezi sa kućom i decom vezana za ženu to će neminovno ostaviti negativne posledice na njenu karijeru.

Često je sama žena odgovorna za takvu situaciju, jer ne želi da se odrekne kontrole, verujući da niko ne može bolje od nje same da brine o kući i deci.

Čini se da je to delom posledica i kulturološkog nasleđa koje se ogleda u izreci „Otac kolac“ po kojoj je otac manje brižan i odgovoran roditelj.

Prvi korak koji treba da preduzme žena koja želi da se razvija na profesionalnom planu je da se rastereti dela obaveza tako što će uključiti partnera u podelu obaveza oko kuće i dece.

Međutim, partner nije jedini oslonac. Ne treba zaboraviti ni rodbinu koja, takođe, može da pomogne. Tu su babe, dede, tetke, stričevi i slično. Bar su kod nas rodbinski odnosi još uvek dovoljno snažni, što za ženu u Srbiji može da bude samo prednost.

Kada je rodbina daleko, komšija je uvek blizu. Negovanje dobrih komšijskih odnosa je nešto što nijednoj ženi ne bi trebalo da bude teško.

Bar u Srbiji međuljudska otuđenost nije poprimila razmere otuđenosti života u velikim gradovima razvijenih zemalja, što je još jedna prednost živeti život žene u Srbiji.

Kada iscrpimo sve vidove besplatne podrške uvek nam ostaje mogućnost da platimo usluge čišćenja kuće, kuvanja ili čuvanja dece.

Poruka je: d e l e g i r a j t e!

FOKUSIRAJ SE

One koje nisu fokusirane ili iz razloga što ne znaju šta tačno žele ili zato što ih suviše toga interesuje, neće dogurati daleko.

Fokus je neophodan, jer vremena nikada dovoljno. Da bismo bili fokusirani neophodno je da pravimo prioritete i da smo samodisciplinovani kako bismo svemu onome što nas interesuje, a nije na našoj listi prioriteta ili što nam krade vreme iz raznoraznih razloga rekli ne.

Poruka je: f o k u s i r a j t e s e!

NE KORISTI SOPSTVENU SEKSUALNOST


I kod nas su, kao i u većini razvijenih zemalja, žene Zakonom zaštićene od seksualnog uznemiravanja na poslu.

Ali šta onda kada su same provokatori?

Istraživanje koje je sproveo Tulane Univerzitet 2005. godine pokazuje da žene koje se oblače provokativno noseći mini suknju i duboki dekolte, koje se ponašaju provokativno u smislu da se naginjanja preko stola na način da grudi samo što ne poispadaju iz grudnjaka, kada prekštaju noge tako da se vidi donji veš ukoliko ga nose, ili, pak, šalju lascivne email poruke pretposatavljenom uglavnom nisu shvaćene ozbiljno i najčešće budu zaobiđene kada se dele unapređenja ili povišice.

Takve dame same sebi ruše autoritet i kredibilitet.

Poruka je: N e f l e r t u j t e!

ŠTA POSLODAVAC MOŽE DA TI PONUDI

U sve većoj i težoj borbi za talente poslodavci treba da razmisle i o ženama i majkama, kao o posebnoj ciljnoj grupi, kako da ih privuku i kako da im omoguće da iskoriste i razviju sopstveni potencijal.

Pitanje privlačenja žena i majki je pitanje osmišljavanja paketa beneficija koji bi za njih bio interesantan i poželjan.

Osmišljavanje paketa beneficija (family-friendly solutions) koji će omogućiti uspostavljanje ravnoteže između privatnog i porodičnog života, s jedne strane, i posla s druge strane pravi je izazov koji od poslodavca zahteva kreativnost.

Najčešće opcije koje su u ponudi u razvijenim zemljama su deljenje istog radnog mesta (job sharing), skraćeno radno vreme (part-time employment), rad od kuće (work from home) ili rad na daljinu (teleworking/ telecommuting) pri čemu zaposleni ne mora da bude vezan za kuću, već može da bude na bilo kom mestu koje ima internet konekciju, to može da bude more, planina ili negde na selu.

Zatim, interesantna je i ponuda fleksibilnog početka i kraja radnog vremena (flexible working time), kompresovana radna nedelja (compressed workweek) koja zaposlenom omogućava korišćenje produženog vikenda, periodični periodi plaćenog i neplaćenog odsustva (career break scheme) i slično.

Za one zaposlene koji najviše od svega vole da rade svoj posao, odnosno ono za šta su plaćeni, kompanija može da angažuje firmu koja se profesionalno bavi brigom o deci ili bolesnim i starim članovima njihove porodice kada im to zatreba. Radi se o takozvanim Backup Care kompanijama, a kako tačno izgleda takva vrsta usluge zainteresovani mogu da pogledaju na sledećem video zapisu:

www.workoptionsgroup.com/watch_our_video.html

Pošto ovakva vrsta usluge ne postoji na našem tržištu, ujedno je nekome nudimo kao ideju za pokretanje sopstvenog posla.

Omogućiti ženama da se ostvare i kao majke i kao poslovne žene je i od opšteg društvenog značaja s obzirom na demografska kretanja koja ukazuju da postajemo sve stariji i da će se poslodavci uskoro suočavati sa manjkom mlađe radne snage, što ni za jednu zemlju nije dobro.

Preporučujemo da pogledate i top listu 10 najboljih kompanija s obzirom na uslove koje nude zaposlenim majkama (Working Mother Top Ten).

Autor: Nataša Šovljanski, urednik HR sadržaja Infostuda

Izvor: Magazin Poslovna Žena

Kada i kako započeti sa čvrstom hranom?

(roditelj portal)
Veoma je važno izabrati pravi trenutak za uvođenje čvrste hrane. To ne treba učiniti ni prerano ni prekasno. Bebin sistem za varenje mora biti spreman za novu hranu. Dokazano je da do četvrtog meseca beba nema potrebne enzime pomoću kojih bi varila hranu. Pored toga, postoji i opasnost od pojave alergija zbog nezrelog digestivnog trakta, posebno ako u porodici postoje ovakva oboljenja. Takodje, postoji i rizik od gojaznosti.

Sa druge strane, ako se predugo čeka sa uvođenjem čvrste hrane može se desiti to da dete odbuja da uči žvakanje i gutanje hrane. Jednogodišnje dete će sigurno i manje biti otvoreno ka novim gastronomskim navikama.

Zbog svega ovoga se smatra da je sa dohranjivanjem najbolje početi između četvrtog i šestog meseca, jer se do tada zalihe gvožđa potroše, a samo mleko ne može da zadovolji sve potrebe deteta. Napredovanje deteta je pravi pokazatelj kada je vreme da se počne sa uvođenjem novih namirnica.

Neki signali koji mogu da vam pomognu u odluci i da vam ukažu da je beba spremna za dohranu:

  • beba može da drži glavu uspravno
  • nestao je refleks odbacivanja jezikom
  • beba pokazuje interesovanje za hranu, viljuške, uzima hleb sa tanjira
  • beba može da pokreće jezik gore-dole, napred-nazad
  • beba može da uvuče donju usnu
Uvođenje čvrste hrane ne treba da bude opterećenje ni za bebu ni za mamu, ali sigurno zahteva strpljenje i višemesečno nastojanje da beba nauči i prihvati različite ukuse a sve to može da traje i do 18-tog meseca. Početak uzimanja druge hrane, osim mleka, je veliki događaj za bebu ne samo u prehrambenom smislu, već i ulazak u novi svet ukusa i mirisa, navikavanje na gustinu i tvrdoću hrane, postupno privikavanje na jelovnik odraslih.

Osnovna pravila:

  • Uvodite novu hranu jednu po jednu da bi se dete naviklo na novi ukus.
  • Napravite razmak od 4 do 5 dana između uvođenja nove vrste hrane kako biste mogli utvrditi uzrok moguće alergijske reakcije.
  • Beba koja su već pokazala znake alergije ili čiji su roditelji alergični na hranu, dohrana mora biti sporija i opreznija.
  • U početku dajte detetu vrlo male količine hrane (1-4 male kašičice) i polako povećavajte količinu hrane. Kapacitet želuca bebe starog između 4 i 6 mjeseci je 86-130 ml (17-26 malih kašičica).
  • U hranu za bebe ne stavljate so, začine, ni šećera.
  • Hranu u prvih šest meseci treba miksati, a kasnije samo malo izgnječiti ili seckati.
  • Ako beba ne prima dovoljno mleka, mleko treba dodati u kašice od povrća, voća ili žitarica. Dnevna količina mleka u prvoj godini ne sme biti manja od 500 ml.
  • Kašice se daju kašičicom, a tečna hrana iz čaše.
  • Treba izbegavati stalno uzimanje zaslađenih sokova, naročito kod uspavljivanja. Sok se daje nakon obroka.

Preživeti let sa bebom - beba u avionu

Let sa bebom, ili malim detetom može dovesti do solidnih turbulencija. Od nalaženja adekvatnog mesta za promenu pelena, preko umirivanja deteta, pa sve do okolnih putnika koji prevrću očima, roditelji u avionu imaju pune ruke posla. Kako bi vaša beba imala čime da se zanima, ponesite neke nove igračke, ili igračke koje nije videla neko vreme. Uz malo promišljenosti pre i tokom leta, vi i vaša beba možete preživeti vožnju uz minimalne glavobolje.

Rezervisanje mesta
Kada bi svet bio savršen, vaše dete bi spavalo tokom celog puta. Ali klinci su nepredvidivi, kao i odlaganja letova, što ceo proces planiranja čini komplikovanijim. Ako vaše dete inače lepo spava u kolima, najbolje vam je da zakažete let u vreme dremke, kaže Elizabet Pentli, autor knjige "Nežna briga o bebi". No ako dete nema ustaljen ritam spavanja, bolje ne pokušavajte da zakazujete u vreme kada obično spava, jer moglo bi da bude budno i nemirno tokom celog puta, ona dodaje. Pentlijeva predlaže da uzmite poseban odeljak i kolevku za dete, ako je u pitanju novorođenče. Međutim, ona upozorava da je prednji deo aviona manje zgodan kada su u pitanju starije bebe, ili mala deca, jer, u slučaju nedostatka prostora ispod, ili između sedišta, moraćete igračke i druga pomoćna sredstva držati u gornjoj pregradi, što znatno otežava njihovu pristupačnost.

Šta spakovati?
Roditelji ne bi trebalo da računaju sa tim da će sam avion biti zanimljiv detetu, kaže Pentlijeva. Važno je poneti mnogo igračaka, pogotovo onih koje detetu nisu poznate, tako da može da ih ispituje po prvi put tokom leta. Umesto da kupujete nove igračke, možete i skloniti neke od starih neko vreme pre puta i onda ih ponovo pokazati tokom leta.

Ne propustite
Zapamtite, vaše dete se vrlo lako može zaintrigirati mnogim stvarima, čak i nekim vrlo prostim, kao što je zgužvana, prazna kesa, kaže Rejčel Fišmen Fedešen, urednik sajta Parenting.com. Pogotovo je važno da poneste velike količine grickalica, jer poslednje što želite je da budete zarobljeni u avionu sa gladnim detetom. Hrana takođe može pomoći bebama kod zapušenih ušiju i da se nečim zanimaju. Kao dodatnu pogodnost, možete podeliti hranu sa okolnim putnicima koji nisu oduševljeni što sede pored porodice sa bebom, time ublažavajući njihovo nezadovoljstvo.

Kada se ukrcati?
U slučaju da dvoje roditelja lete sa detetom, Federsenova predlaže da se jedno od njih ukrca ranije, kako bi "pripremilo teren". Za to vreme, drugi roditelj može čekati na izlazu i ukrcati se što je kasnije moguće. Ovako će vaše dete stalno biti u pokretu i možda se i izmoriti do trenutka kada ga postavite na svoje mesto, ona dodaje. Za roditelja koji putuje sam, ona predlaže da se ukrcaju ranije, kako bi se dete naviklo na avion i kako bi pripremili sve namirnice potrebne za zabavljanje deteta. Naravno, ako je vaše dete već imalo negativnih iskustava sa avionima, nije preporučljivo dodatno ga mučiti ranijim ukrcavanjem.

U sedištu, ili u krilu?
Iako specijalna sedišta nisu obavezna za malu decu, FAA (amer. - Federal Aviation Administration) preporučuje ista. Roditelji koji to mogu da priušte bi mogli otkriti da se njihova deca u njima osećaju udobnije i lakše zaspu nego u roditeljskom krilu, kaže Pentlijeva. Takođe, zbog sedenja na višoj poziciji, deca će moći da bace pogled kroz prozor i da uživaju u pogledu. Naravno, da biste doneli sedište za bebu u avion, morate ga vući po aerodromu. Kako biste se izborili sa tom neprijatnošću, nekoliko kompanija sada nudi sedišta koja se mogu sklopiti, i/ili zakačiti za kofer sa točkićima. Ako i držite dete u krilu, izbegavajte da vezujete i sebe i bebu jednim sigurnosnim kaišem, jer nije bezbedno, rekla je Pentlijeva.

Zov prirode
Većina roditelja zna da je najbolje promeniti pelene bebi u poslednjem mogućem trenutku pred ukrcavanje. Ali i preduzimanje ove mere ne garantuje da vam se tokom leta neće desiti još neka takva uzbuna. Stolovi za menjanje pelena nisu baš česti na avionima, tako da je u slučaju nužde pametno imati prenosivu dasku sa sobom. Tako biste ovaj zahvat mogli obaviti bilo gde - u i van kupatila. Gde god da presvlačite bebu, imajte na umu da stjuardese služe hranu, pa ne smeju da diraju prljave pelene, rekla je Pentlijeva. Pritom, nastavila je, verovatno to ni ne žele. Ona predlaže korišćenje plastičnih kesa, ili kesa za povraćanje, koje bi nakon upotrebe bacali u smeće u kupatilu. Lori Kvong, majka četvoro dece, naučila je na teži način da jedno od njene dece ne podnosi vožnju. Na letu iz Kanzasa za Koreju, ona je bila spremna, ponevši dodatnu odeću, ali kada je njena ćerka povratila po njenom mužu, on je morao da trpi svoju smrdljivu odeću do kraja puta. Pouka: poneti odeću za decu i za roditelje.

Drugi putnici
Nije tajna da mnogi putnici ne vole da sede pored beba, ali dokle god jasno dajete do znanja da dajete sve od sebe, šanse su da ćete isprovocirati simpatije. Ako se vaše dete loše ponaša, dobra taktika je da se dete nežno, ali strogo ukori, kaže Federsenova. "Ne na loš način, već glasno, tako da okolni putnici znaju da dajete sve od sebe da umirite dete i da mu ne dajete da radi šta hoće." S druge strane, ako budete defanzivni i ljutiti, samo ćete ih još više iritirati.

Kako da detetu proverite vid

(Blic)
Kako da detetu proverite vid

Neretko se dešava da roditelji otkriju da nešto nije u redu s vidom deteta tek kad ono krene u školu, pa se ispostavi da ne razaznaje šta je nacrtano ili napisano na tabli ili nosom dodiruje bukvar dok sriče prva slova. Problem ipak može da se otkrije mnogo ranije. Kako?

Setimo se pre svega kako dete uči da gleda.
1. mesec
- Novorođenče se mršti na svetlost lampe (taj test se radi odmah po rođenju). Ako beba ne reaguje na svetlost, neophodna je hitna konsultacija sa stručnjakom.
2. mesec
- Beba počinje da razaznaje crte lica i prati pogledom sve što se pred njom kreće. Može malo i da „zriki“.
3. i 4. mesec
- Beba zadržava pogled na raznobojnim igračkama. Raspoznaje osmeh na licima ukućana i uzvraća osmehom. Ako vam se čini da još uvek razroko gleda, posavetujte se s pedijatrom.
5. mesec
- Dete se često vrlo pomno zagleda u igračku. Prepoznaje bližnje - roditelje, braću i sestre, bake i deke - i raduje im se.
6. mesec
- Aktivno traži pogledom ljude i predmete.
7. mesec
- Dugo razgleda igračke i druge predmete koje sada već drži u rukama, zanima se za detalje.
Od 8. do 10. meseca
- Usavršava stečene veštine. Brzo prepoznaje ukućane, tačno zna ko je „domaći“, a ko nepoznata osoba. Trudi se da zgrabi sve što može da dohvati.
11. mesec
- Kad čuje pitanje: „Gde je mama?“, traži je pogledom oko sebe. Pažljivo razgleda i najsitnije detalje na predmetima i igračkama.
12. mesec
- Tačno ume da oceni rastojanje između sebe i igračke ili nekog predmeta. Uzima je odmah ako je blizu, a ako oceni da je daleko, i ne pokušava da je dohvati.
Malo dete ne ume da vam kaže da ne vidi dobro, jer jednostavno ne zna da može i treba da vidi bolje i preciznije. Čak i prilikom pregleda mališana predškolskog uzrasta, nije uvek moguće otkriti da ne oni vide kako treba. Ali ako se vid ne koriguje na vreme, ceo vidni aparat se neće normalno razvijati.
Zadatak roditelja je da pažljivo prate kako dete gleda igračke, slikovnice, ljude. Ako posumnjaju u nekakvu nepravilnost, ne treba da odlažu odlazak kod specijaliste.
Šta može da posluži kao signal da dete loše vidi?
-Dete drži sve igračke neposredno pred nosom.
-Kad hoda po stanu, često naleće na stvari i ćoškove.
-Dok gleda u neki predmet, sve vreme naginje glavu u stranu.
-Često čkilji, a oči mu se zacrvene.
-Brzo se umori kad razgleda slikovnicu, čita ili gleda televiziju.
-Često se žali na umor i glavobolju.
-Uvek sedne previše blizu televizora ili monitora kompjutera.
-Na određenom rastojanju (blizu ili daleko) ne prepoznaje bližnje.
-Često trlja oči, čak i ako se naspavalo; suze mu oči, iako ne plače.
-Naizmenično zatvara i otvara jedno oko.
-Gleda razroko ili su mu zenice različite veličine.
Naravno, do trećeg meseca bebe su često razroke zbog nezrelosti očnog nerva i očnih mišića.
Ako se to „bežanje“ okica nastavi i kasnije, vreme je za oftalmologa. Idealno bi bilo da se detetov vid proveri odmah po rođenju, zatim kroz šest meseci, iako se kod nedonoščadi vid proverava i češće.

Deca i putovanje - kako to spojiti a da svima bude fino

Odlazak na putovanje sa detetom ili decom je sve blizi. Evo i jeednog lepog clanka na tu temu.

(B92)
Od izbora letovališta i načina transporta, do onog neizbežnog “šta poneti”, mnogi pomisle da će odlazak na odmor postati prava noćna mora. Neki letovanja više pamte po bolestima i hospitalizaciji deteta, nego po istinskom odmoru. Da bi letovanje za Vas i Vaše dete postalo nešto nezaboravno, potrebno je da se na vreme pripremite i u najvećoj meri izbegnete neželjene situacije. Osvrnuću se ovom prilikom na decu do pet godina, jer sa njima je možda najkomplikovanije.


Piše: Slavica Trazivuk

Prevoz

Automobil je najbolje i najfunkcionalnije prevozno sredstvo. Možete da stanete gde hoćete, da putujete kad hoćete i da spakujete sve što vam treba (i ne treba).

Voz je takođe odlična stvar, jer dete može da prošeta, da se igra na podu (ponesete mušemu, rezervnu za povratak, stavite je na pod kupea i pustite dete da se igra). Sigurno će putnici imati razumevanja, a ako putujete s društvom, onda od kupea jednostavno napravite igraonicu. Kušet i spavaća kola su najzahvalnija, samo ponesite rezervni čaršav i frotir za pokrivanje, mada može da posluži i peškir za plažu.

Avionom je najbrže, a najbolje je da se raspitate direktno kod prevoznika šta sve smete uneti u avion. Moja prijateljica je napravila ček-listu i jednostavno zamolila da joj kažu šta od toga može da unese, jer je putovala sa dve bebe. Neka deca imaju problema sa bolovima u glavi ili ušima prilikom leta, pa ponesite neki lekić, u konsultaciji sa lekarom naravno, a ako je sirup u pitanju, bacite kutiju ili je spakujte u kofer ( sačuvajte uputstvo) da bi vam bočica zauzela što manje mesta prilikom pakovanja u plastičnu ambalažu. Dosta peripetija, ali pošto letovi traju 1-2 sata ne bi trebalo da bude većih problema. Autobuski prevoz je naporan i unapred se pripremite na dugo čekanje na granici, a ako sve prođe glatko, bićete prezadovoljni. Obavezno rezervišite i sedište za dete, bez obzira koliko je staro. Obično agencije organizuju noćne ture, pa mališani sigurno u neko doba noći utonu u san. Trajekt ili eventualno brod deci je, definitivno, najzanimljiviji i budite bez brige jer su putovanja između kopna i ostrva kratka, tako da će boravak na svežem vazduhu posle napornog puta biti blagodet i za njih i za vas.

Prtljag


Ako ste odabrali prevozno sredstvo, pakovanje prtljaga je poduhvat. Koliko puta ste pogledali gomilu stvari koja se ne može ni spakovati u brojne kofere i zapitali se da li je sve to potrebno za desetak dana. Što se garderobe tiče, kada je letovanje u pitanju, najpraktičnije je poneti majice, haljinice i šortseve u većem broju, pantalonice ili trenerku, sandale, obavezno šešir ili kačket, tanku jaknu, a za devojčice poželjne su bar jedne hulahopke. Kod naglih zahlađenja decu treba oblačiti slojevito tako da ih možete kasnije raskomotiti. Dobra stvar su pantalone od kojih možete napraviti bermude najprostijim skidanjem nogavica pomoću rajsferšlusa. Na vrhu torbe ili u džepovima sa strane, neka bude duksić ili trenerkica, za nepredviđene situacije, a možete ih poneti sa sobom u autobus i iskoristiti za pokrivanje jer su noći sveže ( npr. stanete na nekoj planini, pokvari se autobus, naglo zahlađenje… ili još hiljadu drugih situacija koje se dešavaju, koje ne možete predvideti ali na koje morate biti spremni). Ako putujete na planinu, potrebna je i jakna ili deblja dukserica i šuškavac, kapa, nepromočiva obuća jer vreme može da se promeni preko noći.

Ako putujete sami sa detetom, najpraktičnija stvar je ranac, jer će vam ruke uvek biti slobodne. Dokumenta spakujte u torbicu koja se vezuje oko struka, a ručni prtljag u torbu koju možete prebaciti preko ramena. Nije lako, ličićete na šerpasa, ali nije ni razlog da se odustane od puta. Putna pegla je praktična, naročito ako stvari pakujete u ranac, a bićete u situaciji da operete nešto pa da ni vi ni dete ne budete izgužvani. Već 10 godina je nosim sa sobom i bilo je putovanja kada je nisam ni upotrebila, a bilo je dana kada su i deterdžent i pegla korišćeni. Igračke za plažu možete kupiti i kad doputujete. Kolica su za mnoge neophodna, proverite da li se mogu uneti u avion ili „idu“ sa ostalim prtljagom.

Posuđe koje koristite za pripremanje hrane za bebu nije loše poneti, kao i posteljinu - ali samo ono najosnovnije, a ako imate polupansion u hotelu, dovoljna je i kašičica. Za stariju decu zaista nije potrebno, mada neko nosi i posteljinu i peškire...

Lekovi


Lekove koje dete stalno ili povremeno koristi ne smete zaboraviti. Ako putujete u tropske predele, potrebno je da se o vakcinaciji konsultujete sa pedijatrom. Ako dete ima probleme sa mučninom, treba poneti tablete koje to ublažavaju. Zbog određivanja prave doze porazgovarajte sa doktorom ili farmaceutom. Ako dete boluje od neke hronične bolesti ili je alergično, na primer, na ujed pčele, neka vam lekar napiše dijagnozu, da u slučaju zdravstvenog problema lekar u stranoj zemlji zna o čemu se radi. Uvek nosim na put potvrdu od lekarke mlađeg deteta sa dijagnozom i terapijom i za osam godina nijednom nismo bili u situaciji da je prezentujemo, ali je stalno u pasošu za “ne daj Bože”.

Takođe morate poneti i određene lekove:

- za spuštanje temperature i ublažavanje bolova: eferalgan čepići (ili sirup ako beba-dete slučajno ima i proliv)

- protiv alergija: sirup pressing

- protiv dehidriranja: orosal

- protiv proliva: smecta, probiotik ili sl.

- tablete protiv povraćanja

- kapi za nos

- povidon jod

- 3% hidrogen

- sterilna gaza i hanzaplast

- hipergel za ujede insekata

- što se antibiotika tiče, ne preporučujem da ih nosite ili dajete bebi na svoju ruku; ako ipak dođe do toga, konsultujte lekara

- mleko za sunčanje sa visokim faktorom možete kupiti i u letovalištu, kao i niz drugih sitnica ako zaboravite ili ne uspete sve da spakujete. Nezaboravite da većina krema za sunčanje ne deluje odmah, već ih je neophodno naneti do pola sata ranije, ako na pakovanju ne piše drugačije.

Ručni prtljag

Sve one sitne potrepštine koje morate imati pored sebe u autobusu ili avionu pakuju se u praktičnu torbu koja ne bi trebalo da bude prevelika. Ako putujete sa bebom, potrebno je da spakujete rezervnu gardarobu, nekoliko pelena za jednokratnu upotrebu (ostatak možete kupiti i u letovalištu), mali termos sa prokuvanom vodom (ili tetrapak sa vodom), flašice sa čajem i vodom, a sok i mleko bi trebalo izbegavati u toku putovanja zbog kvarljivosti proizvoda. Tu su još i kapica ili šeširić, portiklice, 2-3 pelenice ili peškirića, vlažne i papirne maramice. Za ishranu ponesite gotove kašice koje dete voli i verujte da mu ništa neće biti ako preskoči uobičajen obrok. Koristite isključivo prokuvanu ili flaširanu vodu.

Kada su starija deca u pitanju, za ishranu je najbolje poneti suvo pecivo ili sendviče bez majoneza i drugih brzo kvarljivih sastojaka (ako dete dobro podnosi put i nema problema sa mučninom). Keks, voda ili čaj su takođe praktični, kao i slane grickalice. Treba izbegavati sve što je čokoladno, bolje je poneti gumene bombone. Vlažne i papirne maramice, lepeza i hanzaplast treba da nađu mesto u prtljagu. Ponesite omiljenu dečju igračku ili slikovnicu, ali kupite i nešto novo, da ih zainteresuje tokom putovanja.

Može da vam se desi da se prtljag na aerodromu izgubi, pa nije loše da u torbu koja će sa vama biti u avionu spakujete rezervnu garderobu za decu (veš, 2-3 šortsa i majice i, eventualno, duks za prvu pomoć, pastu i četkicu za zube, eventualno lekove koji će vam možda biti potrebni). Naravno, i za decu koja ne koriste pelene ali im se desi da se upiške, morate imati rezervne stvari pored sebe i plastičnu kesu za odlaganje isprljanih. I eto, opet pun kofer! Selekcija je najbitnija, jer ipak vi najbolje znate šta je detetu neophodno, ali ne treba preterivati sa odećom, kao i hranom za put, jer se pola toga na kraju baci. Napravite listu stvari koje treba da ponesete, a koju ćete više puta redukovati, dok sve ne spakujete u predviđene torbe.

Za putovanje sa decom naoružajte se strpljenjem i pozitivnom energijom, jer to putovanje će za Vas, a posebno za njih, biti nešto što će uvek pamtiti. Naravno, ne znači da sa bebom od šest meseci treba da se otisnete na daleka putovanja, ali već sa decom starijom od tri godine putovanje može postati nešto zaista nezaboravno. Objasnite detetu šta da radi i kako da se ponaša ako se kojim slučajem izgubi na aerodromu ili stanici, pa možda nije loše da ima broj vašeg telefona u džepu ili možda mobilni. Uostalom, deca se izgube u hipermarketu, zamislite tek iskustva hostesa na aerodromu sa uplakanom decom. I ako kojim slučajem dođe do zdravstvenih problema, shvatite to kao deo odrastanja Vašeg deteta i kao iskustvo koje su svi roditelji bar jednom doživeli. Želim Vam srećan put!

7 znakova da vas vase dete voli

Bas sam se raznezila citajuci ovaj tekst. A vi? Da li vam se svidja?


473
01. Vasa beba neprekidno gleda u vase oci – ona se zapravo trudi da zapamti vas lik. Vasa beba ne razume nista vise u vezi ovog sveta, ali ono sto sigurno zna jeste da ste vi veoma vazni za njega.

02. Vasa beba misli na vas cak i kada niste pored nje. Izmedju osam i dvanaest meseci ce poceti da se mrsti i gleda okolo kada mu se izgubite iz vidnog polja i smeskace se kada vas ponovo ugleda.

03. Vase dete ima napade gneva, baca sve oko sebe i slicno. Ne, to ne znaci da je prestalo da vas voli ako je besno na vas, jednostavno je povredjeno i ljuto, ukoliko ste ga zbog necega izneverili, jer je imalo puno poverenja u vas.

04. Vase dete trci prema vama kako biste ga utesili kada na primer padne ili je tuzno. Klinci ovog uzrasta bas i ne razumeju najbolje znacenje reci “Volim te”, ali njihova dela govore vise od reci.

05. Vas predskolac vam daje cvet koji je ubrala(o) u basti, rukom nacrtano i obojeno srce, svetlucavi kamen ili bilo kakav drugi poklon... to je definitivno znak da vas voli!

06. Vas predskolac trazi vase odobrenje. Zelece da vam bude od pomoci i pomaze u poslovima oko kuce. Trazice sansu da vas imapresionira, a uzrecica “Pogledaj me” postace svakodnevna fraza.

07. Vas skolarac vam poverava svoje tajne, kao sto su prvo zaljubljivanje, ili najveci blam (za njih). Vi ste onaj kome se poverava i veruje, cak iako se stidi vasih zagrljaja u javnosti.

Kako se pravilno uči?

Jako interesantan clanak koji cu morati detaljno da procitam. Za sada ga stavljam ovde za sve vas koje imate skolarce ili vas uskoro ceka polazak u skolu. Uzivajte i prokomentarisite ako zelite:

(B92)
Vaše dete, verovali vi ili ne, ima svoje probleme, čak i kada vi o njima nemate pojma. Dodatno ga opretećuju i vaša očekivanja koja se ne svode samo na učenje već i kako da vi budete zadovoljni onim što postiže.


piše: Jelena Holcer

»Ćuti i plivaj«. Kada kažete detetu : »Tvoje je samo da učiš«, napravili ste više grešaka istovremeno. Najpre, to nije istina. Vaše dete, verovali vi ili ne, ima svoje probleme, čak i kada vi o njima nemate pojma. Dodatno ga opretećuju i vaša očekivanja koja se ne svode samo na učenje već i da zadrži sve svoje navike i ponašanja kojima ste vi zadovoljni, da ono loše izmeni ili pretvori u one navike kojima ćete (opet vi) tek postati zadovoljni. Stav: »Tvoje je samo da učiš«, može se uporediti sa bacanjem malog deteta u vodu uz jedinu instrukciju: »Ćuti i plivaj!« Zaboravili ste da objasnite kako se to radi. Takođe, to neće učiniti ni njegovi učitelji u školi.
Jedino opravdanje koje možete imati jeste da ih ni sami ne znate. Ipak, metode pravilnog učenja nisu nikakva tajna i postoje oduvek. Njihova glavna prednost je u tome što se uz njih, postižu najbolji rezultati za najkraće vreme a ono što se uči najduže pamti. Osim toga, kada jednom naviknete dete da ih primenjuje, to je metod rada i kada bude starije. Odnosno, one su univerzalne i ne zavise od dečjeg uzrasta.

Vaše navike – vaše iskustvo. Zaboravite na sopstvene navike prilikom učenja. Možda ste vi učili noću, možda ste vi najbolje učili u društvu, možda... i možda uspeli da završite najviše škole. To, ipak, ne znači da ste učili pravilno, i da samo zato što je »upalilo« kod vas, to isto treba da primenjuje i vaše dete. Naime, možda postoji način da ono uči još brže, još kvalitetnije, sa još većim razumevanjem nego vi.

1. Vežbanje koncentracije.

Za školsko učenje koncentracija je od ogromnog značaja. Biti koncentrisan na času znači, zapravo, biti prisutan ne samo fizički već i mentalno. Odnosno: slušati, biti krajnje pažljiv i aktivan. To je usredsređenost na ono što se trenutno dešava i isključivanje svih drugih misli. Što je dete više koncentrisano na času, to će veći deo njegovog učenja kući predstavljati ponavljanje. Međutim, koncentracija se vežba i stiče. U zavisnosti od njegovog uzrasta možete je razvijati zajedničkim igrama (slaganje slagalica, ili igre sa glinom, bojenje….) i drugim aktivnostima koje zahtevaju da dete određeno vreme provede fokusirane pažnje. Takođe, podstičete dete da svoju aktivnost privede kraju. Deca koju roditelji stalno prekidaju (ručak, odlazak na spavanje...) i koja su time prisiljena da istu aktivnost često »seckaju« i ponovo započinju – brzo počnu da se dosađuju.

2. Traženje pomoći

– uputite dete da traži pomoć od vas ili svojih učitelja čim mu nešto nije jasno, kako ne bi učilo napamet, već sa razumevanjem. Upoznajte ga dodatnim izvorima informacija (internet, sveske i udžebenici iz prethodnih razreda, časopisi…) Budite uporni u zahtevu da što više uči sa razumevanjem umesto napamet, čak i kada ste sigurni da njegova učiteljica uvažava isključivo učenje napamet. Razmislite šta je vama važnije: da dete dobija dobru ocenu za “nabubanu” lekciju, ili da dobije malo lošiju ako je ispriča svojim rečima? Odnosno, da li je vaša želja da dete ima što bolji uspeh, i kada on nije povezan sa time da li ume da razmišlja svojom glavom?

3. Uslovi.

Omogućite što bolje uslove za rad. Idealno je da to bude dečja soba, ili neki drugi miran kutak, odvojen od pogleda odraslih, bez suvišnih detalja, dobro osvetljenje, sto i stolica… Sa radnog stola uklonite sve što odvlači pažnju. Ugasite radio, jer svaki zvuk u pozadini, takođe, ometa koncentraciju. Zaboravite i na predrasude da je upravo muzika jedini način učenja za vaše dete, ili na lično iskustvo (“I ja sam oduvek tako…) Možda vi jeste, ali to nije razlog da dete ponavlja vaše greške. Loše navike se mogu iskoreniti, a koncentracija tako bitna za učenje mnogo se lakše uspostavlja kada je “mir u glavi”.

4. Plan rada.

U početku će detetu verovatno biti potrebna vaša pomoć u pisanju svojih prvih planova rada. Nedeljni plan treba da sadrži što precizniju satnicu, nalik rasporedu časova. Upisuju se ne samo obaveze učenja, već i vreme predviđeno za spavanje, treninge, rođendane tokom iduće nedelje…

5. Vreme za učenje.

Ono što detetu predstavlja najveći problem, ili što najmanje razume dobro je da uradi onda kada mu je učinak najveći. Za nekoga je to jutro, za nekog veče, ali princip je isti: za najteže gradivo pomozite mu da izabere najbolje vreme. Takođe, ne dozvolite mu da uči noću. Misliti da se noću najbolje uči podjednako je opravdano (čitaj:glupo) kao i misliti da se tada najbolje jede, igra ili čita. Noću se najbolje spava.

6. Podela lekcije.

Podelite lekciju na manje celine, od jednog do drugog podnaslova ili po pasusima ili prateći bold slova (koja uvek označavaju nešto važno). Tako se čitanjem prati logičan sled lekcije.

7. Čitanje teksta.

Koliko će puta dete pročitati neki tekst ponajviše zavisi od njegove motivacije i koncentracije. Zato ga podstičite da čita sa punom pažnjom kako bi što pre shvatilo tekst. Upravo je to glavni cilj čitanja teksta. (ne da ga čita što više puta, već da ga razume).

8. Podvlačenje.

Podvlačenje važnih reči i rečenica, grafitnom olovkom, koje se vrši prilikom čitanja, omogućuje detetu da se vežba u izdvajanju bitnog od manje bitnog. Na ovaj način, prilikom sledećeg vraćanja na isti tekst (ponavljanja), može da se usredsredi samo na podvučeni deo. Podvlačiti se mogu cele rečenice ili reči, ili naglašavati važnost pojedinih delova teksta nekim ličnim znakom (uspravnim linijama pored teksta, cvetićem…)

9. Naglas.

Preslišavanje u sebi stvara pogrešno uverenje o tome da li je neko gradivo savladano ili ne, izaziva dosadu, pospanost, sanjarenje... Za razliku od toga, preslišavanjem naglas, dete se istovremeno uči i lepom izražavanju, primorava sebe da brže misli, vežba u neverbalnom iskazivanju…I što je najvažnije, stiče realnu sliku o tome koliko je nešto naučilo. Zato, bez obzira na to da li ponavlja samo jedan deo lekcije ili celu oblast, da li to čini prvi, peti ili završni put, da li ponavlja odmah posle čitanja ili pred sutrašnje odgovaranje... neophodno je da to čini NAGLAS.

10. Preslišavanje.

Odmah posle čitanja i razumevanja nekog teksta predložite detetu da se presliša i ponovi lekciju. Na uspešnost ponavljanja utiču :

– Broj i raspoređenost ponavljanja. Naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je ponavljanje bilo raspoređeno na duže vreme. Šta to, ustvari, znači? Da će dete više zapamtiti ako ponavlja više uzastopnih dana, makar i manji broj puta, istu materiju nego ako manji broj dana mnogo puta ponavlja isto gradivo
– Kontinuitet učenja. Učenje uvek teče neravnomerno i u skokovima, tj. ponekad se čini da se posle, na primer, drugog čitanja nekog teksta dete seća manje nego pre toga. Ovo je samo privremena pojava, koja je uslovljena popuštanjem pažnje. Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisećanja.
– Sredina u kojoj uči. Sve što radi kod kuće, dete čini opuštenije nego što će to moći u školi. Zato je važno da ono što radi u kući što bolje savlada, kako bi u školi pokazao nivo znanja koji je najsličniji znanju stečenom u njegovoj sobi.

Poštovani roditelji, Možda vam sva ova pravila zvuče šturo, previše naučničko i nemoguće za sprovesti. Nisam ih ja smislila, ali ja u njih verujem.


Kakve treba da budu prve slikovnice za decu

(Blic)
Čitanje je veoma važan segment života. Čitanje podstiče inteligenciju, kreativnost, jezički razvoj, obogaćuje rečnik, produbljuje maštu i razvija mnoge druge sposobnosti.

Piše: Maja Enis, dipl. pedagog

Mnogo je razloga da što pre razvijemo kod deteta početnu osnovu - ljubav prema knjizi i naviku čitanja. Međutim, da bi dete zavolelo knjigu, roditelji moraju da mu u tome pomognu. Važan je i celokupan odnos roditelja prema knjizi koji dete uči upravo od njih. Nije dovoljno da samo kupe i poklone detetu knjigu, već moraju aktivno da učestvuju u izboru i čitanju knjige i da sa ovom lepom aktivnošću počnu na vreme.

Već od 9 -10 meseci preporučuje se susret sa prvom knjigom. Dakle, kada se roditelji upute u knjižaru da kupe prvu knjigu za svoje dete, na šta treba sve da obrate pažnju. Izbor knjiga u većini knjižara je veliki i zaista nije lako odabrati onu “pravu” među mnoštvom lepih i kvalitetnih slikovnica.

Pri odabiru knjiga treba obratiti pažnju ne samo na to da su zanimljive, lepe i da se roditeljima dopadaju, već i da zadovoljavaju edukativne i pre svega ZDRAVSTVENE zahteve kada se radi o najmlađem uzrastu. U prvom redu, prve knjige treba da budu štampane u tvrdom povezu, što znači da su listovi od kartona, plastificirani (da bi se lakše održavali), a ivice knjiga obavezno zaobljene. Dete tog uzrasta tek razvija motoriku i koordinaciju pokreta i rukovanje knjigom je nezgrapno, tako da bi se obični listovi pocepali i verovatno završili u bebinim ustima, a sa oštrim ćoškovima beba može da se povredi.

Listovi tj. kompletan materijal od koga je slikovnica izrađena treba da bude ekološki i da ne bude ni na koji način štetan po dete. Slikovnice treba da imaju oznaku CE ili bilo koji dokaz da materijali od kojih je izrađena nisu toksični. To je vrlo važno jer dete većinu iskustva stiče tako da sve ”proba” tj. stavlja u usta.

Osim zdravstvenih zahteva, važni su i edukativni zahtevi tj. da ilustracije i crteži budu što jednostavniji i jasniji, sa što manje detalja.

Pogrešno je mišljenje da slikovnice treba da budu što šarenije... Dete treba da fokusira predmete, prepozna, imenuje i tako razvija svoj rečnik i govorne sposobnosti... Uostalom, dete uzrasta 2-3 godine uspešno razlikuje četiri boje, te se preporučuje da knjige, tj. slikovnice, koriste četiri osnovne boje i na taj način se razvija i estetski senzibilitet kod dece.

Prve knjige su obično rečnici za bebe sa životinjama, predmetima i pojavama koji okružuju dete. Za početak biće dovoljno to što dete gleda slike i pokušava da okrene stranu, a zatim da uči i nove reči...

Vrlo je važan međusoban odnos roditelja i deteta tj. aktivno i kvalitetno provedeno vreme za vreme čitanja slikovnice. To je prednost koju pruža knjiga. Dok sluša glas mame ili tate koji čitaju, dete uživa u zagrljaju i u čitanju.

Kako dete raste i njegova pažnja duže traje, pa je sledeća stepenica čitanje kratkih priča, basni, zatim slede neizostavne bajke koje su obavezan deo detinjstva i odrastanja i koje razvijaju maštu.

Uzrast od 4 do 7 godina tj. do polaska u školu

Roditelji treba da istraju u ovoj aktivnosti koja treba da postane navika; svako veče kada se dete uspavljuje, da pročitaju novu ili omiljenu detetovu slikovnicu.

Knjigu treba da ponesu i na put, decu da vode u biblioteku, knjižaru, treba deci da daju priliku da biraju knjige koje ih interesuju. Treba da razgovaraju o pročitanoj knjizi, da pričaju o knjigama koje su oni voleli kad su bili mali.

Knjige su veliko bogatstvo, kao što je bogatstvo i vreme koje roditelji provode sa decom dok zajedno uživaju u lepoti pročitane knjige. Kada dete stekne tu početnu osnovu tj. ljubav prema knjizi, sve u vezi sa čitanjem (a kasnije i učenjem), biće neuporedivo lakše.